Nagrađivana dramska spisateljica Tanja Šljivar objavila je pred Sajam knjiga u Beogradu svoj novi roman “Narodno pozorište”. Knjiga, koja je u izdanju “Lagune” svetlost dana ugledala pre desetak dana, već je privukla ogromnu pažnju javnosti i kritike zbog intrigantnog brisanja granica između autobiografskog i fiktivnog. Ovaj polifoni i vizuelno raskošni roman koristi zgradu teatra kao moćnu metaforu za celokupno društvo, preispitujući šta je zapravo – zgrada, utočište, državni aparat, grobnica ili živi organizam koji proždire sopstvene “stanovnike”.
Foto: Ana Paunkovic/Kurir
Radnja započinje komemoracijom povodom smrti prvaka Drame Narodnog pozorišta (prepoznaje se glumac Marko Nikolić, op. aut.), nekadašnje zvezde socijalističke sapunice (“Bolji život”), čime se obeležava kraj jedne ere. U središtu zbivanja je mlada Dina, koja upravo prihvata funkciju direktorke Drame, što je detalj koji neodoljivo podseća na autorkino lično iskustvo s obzirom na to da je i sama stupila na tu poziciju s nepunih trideset godina.
Foto: Laguna
Dina se u romanu suočava sa suzama i sujetama glumačkih zvezda, manipulativnom upravnicom, nevidljivim centrima moći i sopstvenim ljubavnim zabludama. Boreći se sa svakodnevicom jedne glomazne institucije, ona sve dublje zalazi u lavirint koji čuva uspomene na ratove, ideologije, tranzicije i bezbrojne neizgovorene tajne.
Autorka tvrdi da je cela priča fikcija, a za sajt svog izdavača povodom izlaska knjige izjavila je da je “Narodno pozorište” roman koji pokušava da objasni procese pravljenja umetnosti.
– Ti procesi ponekad uključuju, kako Miklavž Komelj piše, i “pretvaranje neumetnosti u umetnost”. Ponekad uključuju mađioničarske trikove, politiku, slepu veru i predanost, konkurenciju, manipulacije, moć, institucionalne kontradikcije, ali i razorne ambicije. To je roman u kojem ja kao autorka sama sebi pokušavam da objasnim zašto je vredno trošiti ograničeno vreme života na pravljenje nečega kao što je pozorište. I roman u kojem se pokazuje kako institucije organizuju ljude i njihovu realnost, ali kako zauzvrat i ljudi organizuju te iste institucije i njihove realnosti – istakla je Tanja Šljivar, dodajući da joj je bilo važno da ispriča ovu priču kako bi istražila i šta sve forma romana može.
Pogledajte fotografije Tanje Šljivar dok je vedrila i oblačila u Narodnom pozorištu
– Kolažirala sam različite epohe, linije priče, tekstualne vrste, likove (pa i nekoliko duhova) da bih u tekstu simulirala biotop i trop i instituciju teatra. Mislim da će se roman svideti svima koji su ikada radili u pozorištu, te svima koje zanima kako ono “radi”. Ali i svima koji su uopšte nekada imali neki posao – jer se u principu radi o žanru “workplace” drame – drame radnog mesta, u kome će svako prepoznati nekog teškog kolegu ili koleginicu, ili onaj slatki očaj svakodnevnog odlaska na posao.
Miljenko Jergović Foto: Damir Dervišagić
Poznati književnik Miljenko Jergović opisao je roman kao “klopku za čitaoca”, ističući da se u njemu sve odvija onako kako je bilo u takozvanoj stvarnosti, ali da je to istovremeno uskovitlan, magičan i duhovit roman o Srbiji i “zauvek nedovršenoj tranziciji”.
– Izvedena majstorskim stilom, ova knjiga pred protagoniste postavlja pitanje kad prestaje uloga, a kad počinje stvarnost. Nema odgovora! Da ga ima, ne bi bilo romana – beleži Jergović.
Neki se verovatno ne bi složili sa ovom ocenom i ovo delo će videti kao roman osvete i knjigu punu tračeva o glumcima od devedesetih od danas. Imena nisu prava, ali većinu aktera ćete prepoznati.
– U sukobu mlade direktorke sa institucijom koju je preuzela ogleda se čitava jugoslovenska istorija. Prava čitalačka poslastica – podseća i na jezičku virtuoznost Elfride Jelinek, kao i na onu slovensku književnu tradiciju u kojoj se realizam i groteska neprestano prepliću – ovako već pišu ugledni nemački mediji o romanu Tanje Šljivar, jer je “Narodno pozorište” prvo objavljeno na nemačkom jeziku.
Foto: Nemanja Pančić
Predaje na FDU, a njen hit predstava je “Režim ljubavi”
Biografija Tanje Šljivar je impresivna. Rođena je u Banjaluci, a studije dramaturgije završila je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu kao studentkinja generacije, nakon čega je nastavila usavršavanje u Institutu za primenjenu teatrologiju u Gisenu. Autorka je pozorišnih komada “Kao i sve slobodne djevojke”, “Režim ljubavi”, “Režim isceljenja”, “Ja, Evropa”, “Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali” i “Narodno pozorište”, koje su izvođene, objavljivane i scenski čitane u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Nemačkoj, Poljskoj, Finskoj, Hrvatskoj, Italiji, Albaniji, Španiji, Austriji i Slovačkoj. Tokom 2019. godine radila je kao direktorka Drame Narodnog pozorišta u Beogradu, na poziv Ivane Vujić. Danas, kako navodi njen izdavač, predaje dramsko pisanje kao docentkinja na FDU u Beogradu, i kao gostujuća predavačica na Univerzitetu primenjenih umetnosti u Beču i Akademiji umetnosti u Banjaluci.
Bonus video: Ivana Vujić o svojoj smeni




Dodaj komentar