- Iako je godinama krio teško zdravstveno stanje, njegova posvećenost glumi nikada nije oslabila, čak ni tokom opasnosti od paralize.
- Nakon oporavka, Ejdus je naglašavao značaj prevencije i umerenosti u životu, te redovnog praćenja zdravlja.
Velikan srpskog glumišta Predrag Ejdus napustio nas je 2018. godine u 71. godini života u Beogradu, ostavivši neizbrisiv trag sa više od 150 pozorišnih uloga, kao i brojnim ostvarenjima u filmovima i serijama.
Rođen 1947. godine, diplomirao je glumu 1972. na Akademiji za pozorište, film i televiziju u klasi profesora Milenka Maričića. Tokom bogate karijere bio je član amaterskog pozorišta „Dadov“, Narodnog pozorišta i Jugoslovenskog dramskog pozorišta, kao i redovni profesor na Akademiji umetnosti i predsednik Udruženja dramskih umetnika Srbije. U najtežim životnim trenucima veliku podršku pružala mu je supruga Milica.
Uprkos tome što je godinama od javnosti krio da mu je zdravstveno stanje narušeno, njegova strast prema glumi nikada nije jenjavala.
O borbi sa teškom bolešću i komom
Prisećajući se dramatičnog perioda kada se suočio sa teškim zdravstvenim stanjem i rizikom od paralize, Ejdus je ispričao:
„U jednom periodu života sam imao ozbiljnih zdravstvenih problema i bio sam u komi. Tog perioda se ne sećam, ali kada sam nakon toga shvatio da ću 95 posto ostati paralizovan, a da ću ostati živ, govorio sam: ‘Pa ništa. Predavaću studentima, uostalom može da se glumi i u kolicima’. Gluma me nije napuštala ni onda kada sam bio očajan. Tada sam razmišljao da je bolje da sam umro nego što sam ostao paralizovan, ali ne zbog sebe nego zbog porodice i tereta koji bih bio mojim bližnjima. Srećom, nauka i odlični doktori su me izvukli i jedan sam od retkih koji je uspeo da preživi tu bolest.“
O važnosti prevencije i umerenom životu
Nakon oporavka morao je da bude pod stalnim lekarskim nadzorom, ali je naglašavao važnost odgovornog odnosa prema zdravlju:
„Stalne kontrole. Mi smo nacija koja jako malo značaja pridaje prevenciji i onda te odjedanput snađe neka strašna bolest koju si mogao na vreme da otkriješ pomoću jednogodišnjih kontrola. Sticajem okolnosti moram da budem pod stalnom kontrolom, imam jako dobre doktore i družim se s njima. Pratim svoje zdravlje. Pokušavam da ne trošim sebe previše, ali opet, s druge strane, da se baš preterano ne pazim. Umereno. Suština mi je da sačuvam zdravlje, ne da bih ostao živ nego da bih mogao da igram.“
O komediji i nagradi za životno delo
Kada mu je uručena nagrada „Zlatni ćuran“ za životno delo, glumac se osvrnuo na kompleksnost glumačkog poziva i poručio da ne razmišlja o povlačenju:
„Drago mi je i srećan sam što sam u društvu svih bardova glume Srbije koji su dobili ovu nagradu. Ovo mi je veoma značajno, možda najznačajnije priznanje koje dobijam od komedija koje spadaju u žanr koji je najzahtevniji i traži veliki rad. Komediju smatram vrhuncem glumačkog umeća. Jesam u godinama kada treba da razmišljam o prestanku rada, ali mi to ne pada na pamet.“
Ejdus je tada istakao i da mu je ovo priznanje poslužilo kao dodatni podstrek za dalji rad na sceni.




Dodaj komentar