- I pored preseljenja u Beograd zbog muzičke karijere, uvek je pronalazila vreme da ih posećuje.
- Njen deka joj je stalno davao reči ohrabrenja i naučio je da kroz život ide hrabro i pošteno.
Pevačica Milica Pavlović odrasla je u Gornjem Bunibrodu sa bakom Radom i dekom Vladimirom, koji su joj bili glavna životna podrška i oslonac. Nakon dve godine provedene kod oca u Švajcarskoj, odlučila je da se vrati u selo nadomak Leskovca kako bi živela sa njima. Čak i kada je započela muzičku karijeru i preselila se u Beograd, koristila je svaki slobodan trenutak da ih poseti.
Milica se ranije u emisiji Na terapiji kod Slavice Đukić Dejanović prisetila reči ohrabrenja koje joj je deka uvek upućivao:
„Kada sam počela da se bavim ovim poslom veoma aktivno, verujte mi da sam znala da odem samo na jedno veče, da dva sata provedem sa njima i da se vratim za Beograd. Ta snaga koju su mi to dvoje ljudi davali je snaga da sam mogla da pomerim svet ispred sebe. Kada dođem posle problema, muka, poteškoća i samo pogledam u njihove oči koje mi bezuslovno veruju, a ja sam naučena da ne smem da lažem, dođem i kažem: ‘Jao deda, ovo ili ono’, on me ne pita šta kako, sasluša me i kaže: ‘Ma ti sve možeš, ti si rođena za ovo’. Uvek mi je govorio: ‘Glava gore, ruke nazad, ispravi se i samo hrabro’. I to sam pokupila od njega, kada mi je najteže u životu, kad imam mnogo problema… ja samo podignem glavu i stvarno onako čistog srca i poštenjem idem kroz život i u ovaj posao“.
O svojoj posvećenosti bakama i dekama do njihovih poslednjih dana izjavila je:
„Šta je život, a verujte mi, do poslednjeg daha njihovog sam se borila za oboje. Poslednje noći života i deke i bake sam bila sa njima, uz njihovu postelju. Nisam želela ni na onaj svet da odu a da ne vide da se borim za njih do kraja. Uh, baš sam to teško podnela, nisam još to prebolela ali sam prihvatila“.




Dodaj komentar