Filip Car rešio je da obavlja razgovore sa novim učesnicima “Elite 10“, kako bi gledaocima, a i ukućanima, dočarao bolje njihove ličnosti i karaktere, te je tako prvi razgovor obavio sa Daliborom Zarićem.
– Kako si ti pristigao nama ovde, koja je tvoja priča – pitao je Car.
– Radio sam dosta poslova i nigde se nisam pronašao, hteo sam da izađem u javnost, da me ljudi bolje upoznaju i da me ljudi vide. Preko neke prijateljice, moje poznanice i prijavio sam se za Elitu 10… – rekao je Dalibor.
– Kako ti je teklo odrastanje – pitao je Car.
– Rođen sam 25. januara 2004. godine u Bačkoj Palanci. Tu sam bio ostavljen od strane majke u domu, posle godinu i po dana je došlo dvoje ljudi, moji sadašnji otac i majka koji su me usvojili, nisu moji biološki otac i majka. Preko jedne moje tetke su saznali za decu, ja sam bio dete za usvajanje i sa njima sam živeo 20 godina. Imao sam godinu i po dana kada su me usvojili. Iz doma se ne sećam toliko toga, samo sam video slike – rekao je Dalibor.
Foto: Printscreen
– Biološka majka te je ostavila u domu, nikada je nisi upoznao – pitao je Car.
– Jeste, nikada je nisam upoznao, nikada je nisam video, jedino što znam je da se zove Dragica, a moje ime je jedino što mi je biološka majka dala, ime Dalibor. To je ono što sam shvatio, a to je da su otac i majka genetika, a mama i tata su ljubav, a ovi ljudi što su me odgajili, ja sam im za života dužan. Ja mog biološkog oca nikada nisam upoznao, naravno da me je zanimalo, ali nisam nikada pokušavao da ih nađem, da ostvarim neki kontakt – pričao je Dalibor.
– Da li bi te zanimalo da znaš nešto o njima – pitao je Car.
– Naravno da bi me zanimalo…Od samog mog odrastanja, oni su bili jako divni ljudi, sve su mi dali, krov nad glavom, sve ono što je dete moglo da ima. Kada smo na ekskurziju išli, mi i kada nismo imali, imali smo, gledali su da imam sve. Kada sam se ja razvijao kao mladić i kao čovek, krenuo sam stranputicom, krenuo sam da pijem, ništa me nije zanimalo, nisam svom ocu toliko pomagao. Nismo mogli da se složimo, valjda, posle toliko vremena i godina, nismo mogli da dostignemo komunikaciju kao otac i sin, ali ih u dubini duše volim. Ja sam saznao kada sam imao tri godine, tada su mi rekli. Nisu mogli da imaju decu, po priči koju sam čuo, moja majka je pobacila, pa su rešili da uzmu dete u hraniteljsku porodicu. Pa su hteli da usvoje dete, ja sam već bio usvojen sa godinu i po dana i živeo sam sa njima – rekao je Dalibor.
– Da li si imao u odrastanju problem, da li si ih gledao kao mamu i tatu – pitao je Car.
– Gledao sam ih uvek kao oca i majku, znao sam od malih nogu, drugih se ne sećam, samo njih. Puno sam ih voleo, kao i sada, ali kroz odrastanje je bilo situacija…Milanovac je mali grad, sve se zna i sazna, bilo je situacija da mi dete prebaci da sam usvojen, pa ti teško padne, pa se posvađaš… – rekao je Dalibor.
– U kakvim si odnosima sa majkom i ocem – pitao je Car.
– Nismo u dobrom odnosu, sa majkom sam i bio dobar, s njom sam uvek mogao da porazgovaram, da joj kažem šta me muči. Kasnije, kada napravim neki problem, ja mogu da kažem mami. Bog je na nebu, majka je na zemlji. S ocem nisam mogao da ostvarim to da mu se poverim i to, danas, nisam u dobrim odnosima s njim i najveća želja mi je da se pomirim s ocem i da mu dokažem koliko ga volim i koliko mi je stalo do njega – rekao je Dalibor.
– Što nisi dobar s roditeljima i kako je došlo do toga – pitao je Car.
– Pa evo, reći ću, nemam šta da krijem. To je išlo iz godine u godinu, mi se generalno nismo slagali. Pre mesec i po, dva, došao sam pijan kući, isprovocirao me je, ne sećam se lepo šta mi je rekao. Tu sam ga gurnuo, bio sam jako pijan. Video sam ga kako me je pogledao kada sam ga gurnuo, nisam jako, ali opet, gurnuo sam ga, otac mi je. To je bilo pre ulaska u Elitu…Ja sam bio i odvojen od njih devet meseci, živeo sam u Beogradu, imali smo kontakt, zvali su me, zvao sam i ja njih, doduše, zvala me je više majka nego otac, ređe me je ćale zvao, nego majka – pričao je Zarić.
– Kada si otišao iz kuće, da li si stupio s ocem u kontakt – pitao je Car.
– Nisam, nijednom…Moj tata je stariji čovek, oni su penzioneri, ali majka i dan-danas radi u šivari, u krojačkoj radnji, radi i zarađuje novac kako bi privredila kući. Žao mi je zbog svega što se desilo, želim da obnovim kontakt sa njima. Želim da obnovim to što je cvetalo kada sam bio mali…Sa njima nikada nisam išao na more stvarno, možda nisu imali za more, ali su skupili pare da me pošalju na more sa vrtićem, gledali su da mi ulepšaju detinjstvo da ne osetim da nisam imao…Ćale i nije znao da sam došao ovde, majka je znala, njoj sam sve govorio. Majka isto nije tati rekla, tu je komšiluk, sa svim komšijama smo dobri, to je čuvala u sebi to što sam joj rekao da ću doći ovde…Bilo je situacija kada me je ponižavao i nazivao pogrdnijim imenima – rekao je Dalibor, te je dodao:
– Pokojna majka moje majke, baka, nekako mislim da me je, zaista, najviše volela i da sam joj bio srcu najbliži…Završio sam za tehničara drumskog saobraćaja, upisao sam to da bih imao vozačku dozvolu. Radio sam u dosta firmi, radio sam na gradilištima, radio sam konobarisanje, to sam jako voleo, radio sam poslove obezbeđenja po noćnim klubovima i kafanama. Od teških fizičkih poslova, do nekih lakših – rekao je Zarić.
– Ja sam dete rata, na odrastanje ne mogu da se žalim. Nije baš bilo nekada bajno i sjajno što se tiče finansija, porodično smo se uvek svi držali i svu ljubav i toplinu doma sam imao, ali isto sam imao odrastanje neobično. Čudno je, otišao sam možda krivim putem, ali mi je ovaj projekat dao priliku da se ispravim i da postanem bolji čovek. Dao mi je ženu koja mi je rodila divno, živo i zdravo dete, iako mi više nismo zajedno. Život mi se promenio za 180 stepeni – rekao je Car.
– Ja hoću da im platim putovanje jednog dana, treba im odmor, naradili su se mnogo. Želim da im dam ono što sam oduvek želeo, da su mi oni živi i zdravi, pa da im dam…Da, zaljubio sam se u Jovanu, hteo sam s njom stvarno da budem, ali mi ne uliva nešto poverenje. Evo, sada i da hoće da bude sa mnom, dobro bih razmislio, morala bi da mi pokaže da joj je zaista stalo – rekao je Dalibor.
– Koliko si razočaran u Leona, družio si se sa njim – pitao je Car.
– Jesam, popio sam sa njim kafu i razgovarali smo, ali nismo mnogo oko ove teme. Tu smo u kući, ljudi smo, mislim da nije njemu krivo što je spavao sa njom, imponuje mu što je nekome skinuo devojku…Na početku je bio rivalitet, pustio sam, ali ako Jovana zaista želi, pustiću. Devojka je meni prišla jednom, drugi put, pa mi je rekla da joj se stvarno sviđam, rekla je: “Ti mi se stvarno sviđaš, kunem ti se u porodicu”, ja sam to kada se neko zakune u porodicu shvatio kao sveto, ali kada se ona igrala zapravo sa mnom, bio sam u bedaku – rekao je Dalibor.
– Da li si ikada doveo devojku kući – pitao je Car.
– Nisam nikada, jer sam baš zbog te komunikacije sa mojim roditeljima, smatram da bi joj bilo neprijatno. Moji roditelji su fini ljudi, ali nisam imao taj ostvaren kontakt da dovedem devojku kući – rekao je Dalibor.
Pogledajte dodatni snimak:




Dodaj komentar