
Prije 88 godina Judy Garland stala je pred mikrofon i otpjevala pjesmu koja će obilježiti ne samo njezinu karijeru nego i generacije koje su dolazile nakon nje. “Over the Rainbow”, danas neraskidivo povezana s filmom “Čarobnjak iz Oza”, s vremenom je prerasla granice filmskog klasika i postala jedna od najprepoznatljivijih pjesama 20. stoljeća.
Pjesmu je za film iz 1939. skladao Harold Arlen, dok je tekst napisao Yip Harburg. Garland ju je kao Dorothy Gale otpjevala na samom početku filma, nakon što odrasli oko nje nemaju vremena saslušati njezine probleme s Totom i neugodnom gospođicom Gulch. Kada joj teta Em kaže da pronađe mjesto na kojem neće upadati u nevolje, Dorothy počinje zamišljati upravo takav svijet, daleko iza mjeseca i kiše. Iz tog trenutka nastala je jedna od najslavnijih scena filmske povijesti.
“Over the Rainbow” osvojila je Oscara za najbolju originalnu pjesmu, a za Judy Garland postala je svojevrsna osobna himna. Pratila ju je tijekom cijele karijere, no malo je nedostajalo da publika nikada ne vidi slavnu scenu u konačnoj verziji filma. U studiju su, naime, smatrali da spora balada tako rano u radnji usporava film te se razmišljalo o njezinu izbacivanju. Producenti i filmaši ipak su inzistirali da ostane.
Snaga pjesme nije bila samo u Garlandinu glasu i Arlenovoj melodiji. Harburgovi stihovi nastali su iz iskustva čovjeka koji je vrlo dobro poznavao neizvjesnost. Sin židovskih imigranata odrastao je u siromaštvu u New Yorku, a nakon što je izgradio uspješan posao, Velika depresija gotovo mu je preko noći odnijela sve. Upravo ga je financijski slom usmjerio prema pisanju.
Harburg je poslije govorio kako ga je gospodarski krah 1929. na neobičan način spasio jer mu je, nakon što je izgubio posao i novac, ostala tek olovka kojom je morao početi zarađivati za život. Njegova prva velika uspješnica “Brother, Can You Spare a Dime?” govorila je iz perspektive čovjeka koji nakon gospodarskog sloma ne može pronaći posao, a čežnja za boljim sutra postala je jedna od glavnih tema njegova stvaralaštva.
Upravo je takva čežnja ugrađena i u “Over the Rainbow”. Harburg je svojevremeno govorio kako je kroz pjesme pokušavao stvarati neku vrstu boljeg, “duginog svijeta”. Njegova generacija, smatrao je, možda nije uspjela izgraditi taj svijet, ali je budućim generacijama mogla ostaviti pjesme koje čuvaju nadu i humor čak i u razdobljima nesigurnosti.
Kada je pjesma nastajala, SAD još su osjećale posljedice Velike depresije, a kada je “Čarobnjak iz Oza” stigao pred publiku 1939., svijet je već ulazio u Drugi svjetski rat. “Over the Rainbow” tada je dobila novo značenje. Posebna snimka Garland i orkestra Tommyja Dorseyja poslana je američkim vojnicima kao svojevrsna poruka nade u bolja vremena, a Garland ju je 1943. izvodila i pred vojnicima.
Desetljećima poslije pjesma je pronašla svoje mjesto i unutar LGBT+ zajednice, gdje je postala simbol mogućnosti, prihvaćanja i boljeg svijeta. Garland je stekla kultni status među gay publikom, a izraz “friend of Dorothy” postao je svojevrsna šifrirana oznaka za gay muškarce u vremenima kada otvoreno govoriti o seksualnosti nije bilo sigurno. Duga iz pjesme pritom je dobila dodatnu simboliku pojavom zastave duginih boja kao jednog od najpoznatijih simbola Pridea.
“Over the Rainbow” tijekom desetljeća otpjevali su brojni izvođači, a svaka je generacija u njoj pronašla nešto svoje. Willie Nelson, Rufus Wainwright i brojni drugi ponudili su vlastita čitanja pjesme, koristila ju je čak i NASA za buđenje astronauta, a nakon masakra u osnovnoj školi Sandy Hook 2012. snimili su je članovi školskog zbora zajedno s Ingrid Michaelson, pretvarajući gotovo osam desetljeća staru skladbu u pjesmu utjehe nakon tragedije.
Jednu od najpoznatijih obrada snimio je havajski glazbenik Israel Kamakawiwo’ole. Njegova jednostavna izvedba uz ukulele nastala je kasno jedne noći 1988., gotovo spontano. Intimna i nenametljiva verzija godinama poslije pretvorila se u svjetski hit, prodana je u milijunima primjeraka i korištena u brojnim filmovima i televizijskim serijama. Kamakawiwo’ole, koji je bio i zagovornik havajskog suvereniteta, pjesmi je dao dodatnu dimenziju, čežnju za domom, dostojanstvom i boljom budućnošću.
Potpuno drukčiju, ali jednako snažnu interpretaciju ostavila je Eva Cassidy. Njezina ogoljena akustična izvedba snimljena je početkom devedesetih, ali šira ju je publika otkrila tek godinama poslije. Cassidy je u međuvremenu preminula od raka, a kada je njezina verzija početkom novog tisućljeća počela osvajati britanske slušatelje, dobila je dodatnu emocionalnu težinu. Njezin album “Songbird” posthumno je ostvario velik uspjeh, a upravo je “Over the Rainbow” mnogima postala jedna od pjesama koje se najviše povezuju s njezinim glasom.
Tajna dugovječnosti pjesme možda se krije u jednoj jedinoj riječi. Harburgov sin i biograf Ernie svojedobno je posebno istaknuo stih u kojem Dorothy pjeva o snovima koje se “usuđujemo sanjati”. Upravo je riječ “dare”, odnosno “usuditi se”, smatrao ključnom. Dorothy ne sanja samo o boljem svijetu, ona se usuđuje vjerovati da on postoji.




Dodaj komentar