radiobalkanfox
Željka Fattorini kroz gotovo pola stoljeća rada na HRT-u postala je jedno od najprepoznatljivijih lica televizije. Kroz zavidan broj godina rada ondje dobila je mnoge nadimke pa ju tako zovu Željkica, Žeža, Žežica, Želja, Žežonž, Žežili, a nekima je najdraže zvati je jednostavno ‘Ž’.
storyeditor/2022-11-14/PXL_140613_6292092.jpg |
Još kao djevojčica stalno je pjevala pa su tako njen raspjevani glas slušali i susjedi iz okolnih ulica u samome centru Zagreba. Uz HRT je bila od njegovih samih početaka jer je ondje došla s tek 12 godina, a često je radila izvan studija i učila u hodu. Kasnije je postala voditeljica ‘Nedjeljom u 7’, ‘Dnevnika 10’, a zatim i ‘Nedjeljnog popodneva’, koje se emitiralo od 15 do 19 sati, cijelo nedjeljno popodne, a kako u studiju nije bilo klime, tijekom emisije znalo je biti itekako vruće.
Željka posebno pamti jednu anegdotu sa snimanja ‘Dobro jutro, Hrvatska’ koju je također dugi niz vodila.
– U emisiji je nestala struja, ostali smo u mraku. Imali smo slušalice u uhu i dobili smo instrukcije da nastavimo, da ton ide, a oni su nas nacrtali na ekranu. Toga trena su u studiju bila dva slijepa šahista koji su igrali partiju šaha. Zamislite slučaj… – prisjetila se u HRT-ovom serijalu ‘Moj album’.
Iako je na televiziji uvijek bila dotjerana, u privatnom životu bila je vrla jednostavna, bez šminke i s konjskim repom koji je njena omiljena frizura. Kada je bila mlađa htjela je postati liječnica, no na kraju je upisala Prirodoslovno-matematički fakultet na kojem je završila eksperimentalnu biologiju. Zato je njen prvi i posljednji dečko, a kasnije i suprug,Ivan ‘Dedek’ Fattorini, bio liječnik. Kaže da on nikada nije bio ljubomoran, ali ona je znala biti, posebno zbog medicinskih sestara i njegovih dežurstava u bolnici.
Preminuo ugledni lije?nik Ivan Fattorini |
Danas se najviše telefonom čuje s kolegicama i prijateljicama Vesnom Spinčić i Jasminom Nikić. Bila je bliska i s pokojnim Ksenijom Urličić i Helgom Vlahović. Svakodnevno su znale koja je što kuhala, kupila ili gdje bi toga dana išla. Unatoč tome što mnogi televiziji ne predviđaju svijetlu budućnost, ona vjeruje da će televizija opstati, jer ‘kada ostanete sami, ona vam je jedini prijatelj, u svako doba dana i noći’.
Na HRT-u je bila i tijekom ratnih godina, kada su hodnicima prolazili čučeći, dok su preko prozora bili obješeni crni zastori kako ih na neboderima ne bi vidjeli snajperisti, međutim, televizija je bila i ostala njezina prva ljubav.
– Puno je godina iza mene, puno susreta s kamerom, s ljudima koji stoje iza kamere, ali sve su to lijepe godine. Kada dođem u banku, doktoru ili u poštu, svugdje me poznaju. Znate zašto? Jer imam dobru prijateljicu, a moja prijateljica se zove televizija, zaključila je.
Dodaj komentar