radiobalkanfox
Daleka obala Jakše i Hrepe u subotu, 24. listopada, stiže u zagrebačku Tvornicu kulture, gdje će održati koncert i snimiti live album. Boris Hrepić Hrepa i Jakša Jordes za 24sata otkrili su što pripremaju za zagrebačku publiku, u kakvim su danas odnosima s Marijanom Banom, kako su obožavatelji prihvatili aktualnu postavu benda te kakve planove imaju za budućnost. Prisjetili su se i svojih glazbenih početaka, progovorili o privatnom životu i otkrili neke dosad manje poznate detalje.
Za zagrebački koncert pripremili su čak 33 pjesme, a odluka o snimanju live albuma proizašla je iz želje da zabilježe energiju koju su tijekom zajedničkih nastupa izgradili. Jakša priznaje da ih je pritom vodila i nostalgija za nekim prošlim vremenima.
– Hrepa i ja romantično se zanosimo starim vremenima pa tako gledamo i na ovaj koncert. Nekad su bendovi učestalo svirali okolo i, kad bi se usvirali i stekli publiku, došli bi u metropolu pokazati koliko su napredovali. Tako i mi sada. Smatramo da smo sa showom i usviranošću došli na razinu na kojoj se možemo pokazati publici u pravom svjetlu i to ovjekovječiti. Nećemo imati nikakve goste jer tko ne dolazi na probe, ne može ni svirati – kroz smijeh govori Jordes.
Hrepa dodaje kako je Tvornica kulture idealno mjesto za takav pothvat jer ga svojom atmosferom podsjeća na legendarni Kulušić. Želja im je snimiti i zvuk i video te omogućiti publici koja još nije bila na njihovim koncertima da čuje kako danas interpretiraju dobro poznate pjesme.
Iako je Daleka obala prošla kroz brojne promjene, ime Marijana Bana i dalje je neizostavan dio njezine priče. Hrepa i Ban poznaju se više od četiri desetljeća, a njihov odnos posljednjih je godina ponovno postao blizak.
– Viđamo se više u posljednjih godinu dana nego u prethodnih dvadeset. Kao da smo se resetirali na početne postavke. Pričamo uglavnom o našim starim, odnosno njegovim pjesmama. S vremenskim odmakom možeš ih ponovno doživjeti kao da su jučer nastale. Jednostavnost je vječna. Pričamo i o djeci. Ja o svojoj djeci, on o svojih šestero unučadi. Blago mu se – otkriva Hrepa.
Priznaje da mu Ban nedostaje na pozornici, no ponekad ga Jakšina interpretacija toliko podsjeti na nekadašnjeg frontmena da se i sam iznenadi.
– Normalno da Ban nedostaje, ali ponekad na pozornici, tijekom izvođenja pjesama, Jakša tako dobro uđe u njegov izričaj da se znam osvrnuti i pitati: ‘Di je Ban?’ – govori Hrepa.
Jakša, s druge strane, naglašava koliko poštuje Banov glazbeni opus i koliko mu je značila njegova podrška pri dolasku u bend. Uspoređuje svoju ulogu s interpretacijom djela velikih skladatelja, ističući kako nitko ne može zamijeniti autora, ali može nastaviti čuvati njegovo stvaralaštvo.
Zagreb: Promocija singla “Neverland” Jakše Jordesa |
– Marijan Ban je velikan. On je naša dalmatinska vrijednost u pop-rock kulturi, kao i Toma Bebić, koju ja kao rock glazbenik iznimno cijenim. Može li Pogorelić zamijeniti Chopina? Naravno da ne može, ali može vrhunski interpretirati njegovu glazbu i time je čuvati od zaborava. Tako i ja, u svojim mogućnostima, prvenstveno Marijana Bana i Tomu Bebića čuvam od zaborava. To su naše vrijednosti, a uz to Hrepa i ja radimo nove autorske pjesme u tom stilu. Nadograđujemo – objašnjava.
Prije nego što je počeo izvoditi Banove pjesme, osobno ga je pitao za dopuštenje jer smatra da čast i poštenje moraju biti na prvome mjestu. Povremeno mu pošalje poruku kako bi provjerio kako je, a posebno pamti jednu njegovu rečenicu.
– Rekao mi je: ‘Jordesu, samo ti moreš kantat moje pisme!’ – prisjeća se Jakša.
Na pitanje postoji li mogućnost ponovnog okupljanja nekadašnjih članova Daleke obale, Hrepa je jasan. Smatra da je to poglavlje završeno i da Ban zaslužuje uživati u mirovini.
– Ta je priča završena. Ban je u više nego zasluženoj mirovini i treba mir. Svoje je itekako odradio i sve nas zadužio svojim vječnim pjesmama. Njegove pjesme može svirati bilo tko i neka ih svira. Za to su nastale, od ekskurzija i zadnjih sjedala u autobusu, ekipe na plaži, benda koji želi razveseliti uzvanike na nečijoj svadbi ili Daleke obale Jakše i Hrepe u Tvornici. Ja imam tu sreću da ih sviram najduže od svih jer sam s Banom i njegovim pjesmama od samih početaka. I uvijek uživam u njima – kaže.
Promjene u postavi benda nisu prošle bez reakcija publike, a Jakša priznaje kako mu je od početka bilo jasno da ulazi u velike cipele. Nije zamjerao obožavateljima koji su bili skeptični jer je i sam svjestan Banove važnosti. Posebno pamti reakciju vlastite majke kada joj je prvi put rekao da će pjevati u Dalekoj obali.
– Moja majka znala je da sam svirao sa svim velikim bendovima u Hrvatskoj, ali i sa svjetskim DJ-ima i producentima. Kad sam počeo kod kuće vježbati pjesme Daleke obale, pitala me što radim. Rekao sam joj da ću početi pjevati u Dalekoj obali, a ona je samo mahnula rukom, rekla ‘aha’, okrenula se i otišla. Divna reakcija malog čovjeka na veličinu Daleke obale, Marijana Bana i mog ulaska u bend. Odmah mi je bilo jasno u što ulazim – prisjeća se.
Ističe da današnju postavu ne smatra originalnom Dalekom obalom, nego jednom od njezinih frakcija koja njeguje pjesme i glazbenu ostavštinu benda. Hrepu pritom vidi kao važnu poveznicu s počecima grupe, dok za sebe kaže da je stigao posljednji.
– Nisam Ban i čast mi je pjevati njegove pjesme. Smatram da Ban, Toma Bebić, a sada i ja, njegujemo stil pjevanja koji nazivam SMP, odnosno splitsko mandrilsko pjevanje. Danas vidim po reakcijama svoje majke, ali i Banovih obožavatelja, da su ljudi prihvatili kako radim na očuvanju dalmatinske pop-rock kulture i koliko držim do Bana – govori Jakša.
Za dugovječnost pjesama Daleke obale Hrepa zasluge pripisuje njihovoj jednostavnosti i iskrenosti. Otkriva kako i sam Ban danas s vremenskim odmakom drukčije doživljava vlastite skladbe.
– I sam Ban danas, kad se nađemo, čudi se njihovoj jasnoći i jednostavnosti. Posljednji put razgovarali smo o novom filmu o Bobu Dylanu, u kojem Dylan kaže da se nije pretjerano trudio oko pjesama, nego da su pjesme izabrale njega i da je on bio samo medij. Ban kaže da se i on tako osjeća, da su mu pjesme same došle i da ih je samo ‘uhvatio’ – otkriva Hrepa.
Osim što izvode stare hitove, Jakša i Hrepa intenzivno rade i na novim autorskim pjesmama. Nedavno su predstavili singl ‘Balunajem’, a u pripremi imaju dvadesetak novih skladbi. Jakša ističe kako stvaraju bez pritiska i kako im pjesme dolaze spontano.
– Jedino je bitno da u našem bendu nema pritiska. Ovo radimo isključivo zato što duhovno i glazbeno razumijemo taj stil glazbe i tekstova. Sve nam lagano izlazi. Hiperaktivni smo kao i bend prije. Mislim da imamo dvadesetak pjesama u pripremi – kaže.
Pjesma ‘Balunajem’ nastala je iz šale, nakon što je Jakša primijetio zanimljivu povezanost izraza ‘biti u balunu’ i ‘gledati balun’, uoči Svjetskog prvenstva. Hrepa se odmah nadovezao na ideju, a pjesmu su brzo dovršili s ostatkom benda.
Jakša posebno ističe njihov način snimanja, koji se temelji na zajedničkom izvođenju pjesama u studiju, bez pretjeranog naknadnog dotjerivanja.
– Uđemo u studio i svi zajedno odjednom snimimo pjesmu. Naknadno snimimo samo prateće vokale i eventualno solo koji se nije mogao odmah odsvirati. Uvijek snimimo tri ili četiri verzije i obično je treća ona koju čujete. Sve je u stilu stare Daleke obale i ponosni smo na to – govori.
Uz ‘Balunajem’, posebno izdvaja i pjesme ‘U-La-La-E’ i ‘Ljuljaju’, a konačna odluka o tome hoće li nastaviti objavljivati singlove ili snimiti cijeli album ovisit će i o dogovoru s izdavačem. Jakša priznaje da bi osobno radije snimio album.
– Obično me izdavači ne razumiju jer su klasni neprijatelji. Zafrkavam ih tako jer ih to ljuti, a i dugo nisam čuo da netko izgovara taj pojam – šali se.
Iza Hrepe su desetljeća glazbenog stvaranja, a kada se osvrne na karijeru, kaže da je ostvario gotovo sve snove koje je imao kao mladi glazbenik. S Dalekom obalom doživio je prve koncerte, objavu albuma i popularnost, a nakon prestanka njezina rada ostvario je i želju za bavljenjem bluesom.
– Kad je Daleka obala stala s radom, ostvario sam i drugu turu glazbenih snova, poput skladanja i sviranja bluesa te nastupanja i priznanja u kolijevci bluesa, na američkom jugu. To smo Rola i ja uspjeli kao glazbeni duo, a kasnije i kao bend Sunnysiders. I Daleka obala Jakše i Hrepe dio je mog sna da ponovno uživam u ovim pjesmama kao na samom početku 1985. godine – kaže.
Ipak, priznaje da je život glazbenika imao svoju cijenu.
– Dosta sam privatnih trenutaka tijekom svih ovih godina propustio. Tako je to s ovim poslom. Trudim se u zrelijim godinama to što više umanjiti – iskreno govori.
Jakša, pak, priznaje da glazbu nikada nije doživljavao samo kao posao, nego kao način života. Još od djetinjstva nastupao je do ranih jutarnjih sati, zbog čega je već u osnovnoj školi znao kasniti na nastavu.
– Ja sam prvenstveno glazbenik. Tako sam odgajan od malih nogu, a tako sam i školovan. Kasnio sam u školu već od drugog razreda osnovne jer sam svirao i zabavljao ljude do ranih jutarnjih sati. To je moj život i dan-danas tako živim. Pozornica je moj istinski dom. Bit mog postojanja su pozornica, glazba i publika – kaže.
Kada nije na pozornici, Jakša se bavi brojnim drugim poslovima i kreativnim projektima. Gradi suhozide, s prijateljima podiže vinograd i radi na bazenu, a sav namještaj u svojoj kući izradio je vlastitim rukama. Uz to se bavi multimedijom i filmskim stvaralaštvom.
– Uskoro ćete vidjeti dokumentarac koji sam napravio o Dalekoj obali Jakše i Hrepe, ‘I tad i sad’, u kojem je Hrepa guru. Radim i na dugometražnom AI fantasy filmu čija se radnja odvija u vrijeme starog Rima i borbi s Kartagom. Tijekom rata djevojka glavnog lika žrtvuje se i pogine kako bi on preživio, a time i Rim pobijedio. Zaključak je da zbog ljubavi imamo lošu civilizaciju – objašnjava.
Iako je stalno zaposlen brojnim projektima, priznaje da njegova putovanja i nastupi utječu na privatni život. Kod kuće uspijeva biti miran samo neko vrijeme jer mu misli neprestano rade, a prije ili kasnije uvijek se vraća glazbi.
Za kraj su otkrili i neke osobne želje koje još nisu ostvarili. Jakša je na pitanje što bi volio doživjeti u budućnosti odgovorio u svom prepoznatljivom šaljivom tonu.
– Volio bih da mi dođe neka žena i kaže: ‘Ovo je tvoje dijete.’ Mislim da ne bih išao na DNK analizu. Šalim se! Sad i za trideset godina želim isto. Dajte mi da sviram okolo jer sam tako miran – govori Jakša.
Hrepa, s druge strane, ima jednu jednostavnu, ali veliku privatnu želju.
– Još mi je neostvareni san da dobijem unuke kao Marijan Ban. Eto, to sam u stihu izrekao – zaključuje kroz smijeh.
Dodaj komentar