Pevač i baletski igrač Aleksa Jelić otvoreno je govorio o zdravstvenim problemima koji su sada, kako kaže, pod kontrolom, želji da se uz pomoć surogat majke ostvari kao otac, ali i muzičkoj karijeri kojoj se posvetio novim singlom “Vreme promena”.
U iskrenom razgovoru, Aleksa je otkrio da je imao začepljenje desne karotide na vratu, zbog čega mu je ugrađen stent. Intervencija je obavljena 12. maja, a pevač je sada, kako ističe, dobro.
– Osećam se sjajno. Osećam se dobro, osećam se pod kontrolom, što bi se reklo. Desilo se da su otkrili začepljenje desne karotide na vratu i savet je bio da se ugradi stent. Načelnik kardiovaskularne hirurgije Kliničkog centra Srbije, Marko Dragaš, rekao mi je da ne bi otvarali rez i radili operaciju jer sam pevač i potrebno je da stalno nastupam. Smatrao je da bi stent mogao da pomogne. Intervencija je bila 12. maja, na dan Svetog Vasilija Ostroškog, i za sada je, Bogu hvala, sve pod kontrolom i kako treba – započinje priču Aleksa Jelić.
Aleksa sebe pre svega vidi kao umetnika i smatra da ga svrstavanje na estradu ne opisuje na pravi način. Kako ističe, želi da stvara drugačiju muziku i ponudi publici nešto što se razlikuje od onoga na šta je navikla.
– Ne smeta mi što me tako svrstavaju, ali ne znam ko su ti mnogi koji to rade. Oni greše. Nikada nisam bio deo estrade niti se tako osećam. Ja sam umetnik koji ima mnogo želja, motivacije i ideja koje želi da stvara i realizuje – kaže Aleksa.
Ipak, nema ništa protiv kolega koji su odabrali drugačiji muzički put.
– Smatram da svi zaslužuju podršku i jedno “bravo”, jer je svako uložio vreme, trud i novac. Stvar je u tome šta kome prija da sluša. Ja želim da ponudim nešto drugačije, jednu drugu frekvenciju. Mislim da smo se ovde, ali i u regionu, navikli na određenu frekvenciju, pa sve drugačije što se pojavi narod ne može odmah da čuje ili mu je potrebno vreme da to prihvati.
Govoreći o popularnosti i muzičkoj sceni, osvrnuo se i na kriterijume koji, prema njegovom mišljenju, danas određuju uspeh.
– Moj otac se ponekad uhvati za glavu i kaže: ”Ne mogu da verujem da, što si gluplji, to si uspešniji, što si primitivniji, to si popularniji.” Ako uspem da ovom novom pesmom, spotom i svime što budem radio, ali i onim što sam do sada uradio, makar malo promenim frekvenciju na koju se narod navikao, za mene je to ogromna stvar.
Na tom putu, priznaje, ranije je i sam pravio kompromise. Ne zato što je želeo da odustane od svojih uverenja, već zato što je pokušavao da pronađe svoje mesto u sistemu koji često nameće pravila i ograničenja.
– Stalno se umetnicima govori: ”Nemojte ovo”, “Nemojte ono”, “Vi ste u Srbiji”. Postoje razna pravila i stege. Govori se da ne treba promovisati pesmu u julu i avgustu jer su svi na moru, da u januaru i februaru svi spavaju i niko neće da čuje novu muziku. Kada bih tako razmišljao, nikada ništa ne bih snimio. Jesam pravio kompromise, ali nikada nisam radio nešto iza čega ne mogu da stanem. Ipak, ranije nisam u potpunosti izlazio iz svoje ljušture. Sada jesam.
Upravo zbog toga mu posebno znače reakcije ljudi koji su u novoj pesmi prepoznali njegovu ličnost.
– Mnogo ljudi mi sada kaže: ”E, ovo si ti. Ovo si stvarno ti.” I ja po prvi put nekako prepoznajem sebe. Posle skoro 20 godina mogu da kažem sebi: “Bravo za ludost, za hrabrost, za to što ne podilazim tržištu i što živim umetnost”. Muzika i ples su suština mog života.
Misle da sam prepotentan, a ja sam emotivan
Iako na sceni deluje samouvereno i ekstravagantno, Aleksa kaže da je u privatnom životu drugačiji i da ga ljudi često pogrešno procenjuju.
– Možda je moj stav neka vrsta odbrambenog sistema. Ljudi misle da sam previše ekstravagantan ili prepotentan, a ja sam, u suštini, veoma stidljiva osoba. Ono što sam na sceni, to nisam privatno. Ja sam veliki emotivac. Povredi me reč, povredi me pogled koji nije kako treba, a kamoli nešto više.
– Voleo bih da me upoznaju kroz ono što radim. Videće da tu nema mesta prepotentnosti, već samo ljubavi prema onome čime se bavim. Ja to što radim zaista živim.
Beograd je moj posao, Barselona moj život
Već godinama Aleksa živi na relaciji Beograd–Barselona, a na pitanje gde se oseća kao kod kuće, odgovara bez mnogo razmišljanja: karijera mu je u Srbiji, dok je njegov život u Španiji.
– Što se karijere tiče, ovde sam, a što se života tiče, tamo. Apsolutno, kaže i nastavlja:
– Svedoci smo da mladi sve više putuju, da su avioni puni i da se otvaraju nove destinacije. Ljudi odu, istražuju.
Dodaje da mu život u Španiji nije promenio odnos prema Srbiji, niti želju da svojim radom doprinese njenoj kulturi.
– Možda ljudi misle da ne volim dovoljno svoju zemlju zato što sam tamo i što često govorim o Barseloni. Ali ja sam poslednjih šest ili sedam godina od svoje zarade plaćao avionske karte. Meni je stalo do ove zemlje. Verujem da ona može da bude fantastična, prelepa, božanstvena. Nikada nisam otišao, nikada nisam napustio ovu zemlju i nikada neću. Stalo mi je da svojim radom pomognem da se nešto promeni. A ja sam tu da pomognem.
Posle 35 godina igranja želi da ode u penziju
Pored muzičke karijere, Aleksa je decenijama bio posvećen baletu. Iza sebe ima brojne predstave, a posebno pamti “Ko to tamo peva”, koju je odigrao više od 200 puta.
– Još se lomim da li da odigram još nešto. Do svoje 48. godine sam igrao, a ove godine, ako Bog da, punim 51. U 48. godini sam igrao i čuvenu predstavu “Ko to tamo peva”, koju sam izveo više od 200 puta. To je veoma zahtevna predstava. Mislim da sam svoju misiju kao baletski igrač ispunio – kaže Jelić.
Voleo bi da se njegov status reši kako bi mogao da ode u zasluženu penziju, umesto da radno mesto zadržava do 65. godine.
– Voleo bih da se to u dogledno vreme reši, da ne moram da držim svoje radno mesto do 65. godine, već da ga oslobodim za nekog novog i zasluženo odem u penziju. Iza mene su više od 20 godina igranja u Narodnom pozorištu, šest ili sedam godina u Pozorištu na Terazijama, godinu dana u ansamblu Kolo, a tu su i Lafajet i Španija.
Kada pogleda iza sebe, zahvalan je što je tokom dugogodišnje igračke karijere izbegao veće povrede.
– Za 35 godina igranja zaista nisam imao neke veće povrede. Verujem da me neko odozgo čuva – kaže Aleksa, podsećajući da se na njegovom prvom studijskom albumu nalazi pesma „Ti čuvaš me“.
Upravo duhovnost, kako objašnjava, ima sve važnije mesto u njegovom životu.
– Smatram da su najveće promene kod čoveka duhovne. Iz njih proizlaze lične promene, ali i one koje mogu da promene čitavo društvo.
Želja da postane otac i dalje je velika
Aleksa je govorio i o želji da se ostvari kao otac. Ranije je razmatrao mogućnost surogat-majčinstva u Kolumbiji, ali je taj proces trenutno zaustavljen zbog promena zakona.
– Ta priča nije završena, već je zastala. Nažalost, u Kolumbiji su se zakoni dosta promenili, posebno kada je reč o strancima i surogatstvu. Veoma je malo zemalja u svetu u kojima je to dozvoljeno, pa se sada krug mogućnosti suzio. Ukrajina je jedna od opcija, ali je situacija takva kakva jeste. Zato sam odlučio da malo zastanem i pustim da neke više sile odrade svoje – otkriva.
Ovo iskustvo za njega je još jedna životna lekcija, da ne može sve da kontroliše i da ne mora svaku želju da ostvari odmah.
– To je još jedna promena kod mene. Da prestanem previše da se trudim, da prestanem da kontrolišem i da ne budem toliko nestrpljiv. Kao što kaže pesma “Vreme promena”: ”Hoću sve, hoću sad.”
Iako je zbog promena morao da zastane sa planovima, od ideje da postane otac nije odustao.
– Bože zdravlja, voleo bih da postanem otac. Nisam odustao od te ideje, ali bih voleo i da se kockice slože.
Kada je reč o tome kakav bi otac bio, Aleksa kao najveći uzor navodi svog oca.
– Nadam se da bih bio divan otac. Nemam bolji primer od svog oca. Njegovo ime govori samo za sebe. On je toliko divan čovek, brižan otac i divno biće da bih, ako budem makar 50 odsto kao on, bio fantastičan otac.
Iako je očinstvo jedna od njegovih najvećih neostvarenih želja, Aleksa ne želi da svoj život svede samo na ono što mu još nedostaje.
– Jeste, to je moja velika neostvarena želja, ali imam mnogo više da dam ovoj zemlji kroz svoju umetnost.
Singl “Vreme promena” stvarao nekoliko godina
Aleksin novi singl “Vreme promena” nastajao je nekoliko godina. Melodiju je napisao još 2022. godine, a potom je dugo tražio zvuk koji bi najbolje preneo ideju pesme. Na kraju je publici predstavio dve verzije, modernu flamenko-fjužn varijantu i akustičnu verziju.
– Muzika je došla sama od sebe. Možda je za dva-tri minuta nastala melodija. Pozvao sam svog dugogodišnjeg prijatelja i saradnika Bobana Jankovića, koji je napisao tekstove za nekoliko mojih pesama, među kojima je i čuvena “Beli jablan”. Kada me je pitao o čemu želim da pevam, rekao sam mu da želim angažovan tekst – priča Jelić.
Kada je dobio tekst, shvatio je da je saradnik uspeo da pretoči u reči ono što je dugo nosio u sebi.
– Kada mi je Boban poslao tekst, vilica mi je pala. Zaista sam se srodio sa svakom rečju koju je napisao. Onda je počela potraga za zvukom koji želim. Ceo proces trajao je dve-tri godine. Nikada duže nisam radio na jednoj kompoziciji. Nisam razmišljao da li treba da je završim godinu dana ranije ili kasnije. Radio sam dok je nisam uradio. Tek kada sam bio zadovoljan kompozicijom, rekao sam da možemo da počnemo da razmišljamo o video-spotu.
Međutim, poznajući specifičan, moderan zvuk pesme, Aleksa je poželeo da je približi i publici koja možda ne sluša često takvu vrstu muzike. Tako je nastala i akustična verzija, u kojoj gostuju kolumbijski gitarista Stefano Flameni i njegov prijatelj, saksofonista Nikola Demonja.
– Shvatio sam da bi za ovo podneblje, i za ljude koji možda ne slušaju toliko moderan zvuk, bilo dobro da napravim i akustičnu verziju. U njoj se više čuju emocija, melodija, a pogotovo snaga teksta. Za ljubitelje dobre muzike sada postoje obe verzije. Cilj mi je bio da se pesma čuje i pročuje. Ako bude trebalo, uradiću i treću, petu ili desetu verziju, sa džez orkestrom, klasičnim muzičarima ili bilo kim drugim. Zaista smatram da je ovo divna pesma.
Podrška mu stiže i iz porodice. Njegov otac (Dragi Jelić prim. aut.) posebno je zavoleo akustičnu verziju dok ga je video-spot oduševio.
– Tati se pesma jako sviđa. Malo je više za akustičnu verziju jer mu je muzički bliža, ali se oduševio i video-spotom. Kaže da mu sve izgleda svetski i ponosan je. Poželeo mi je sreću, uz razumevanje da se ovakve stvari ne otvaraju i ne dešavaju preko noći. Nadam se da neće biti potrebno toliko vremena da pesma zaživi među ljudima, da se čuje i pročuje – kaže Aleksa.
(Telegraf.rs/Blic)




Dodaj komentar