Sonja Pernjaković |
- Zvonko Bogdan živi skromnim i mirnim životom u Subotici, birajući staru vojvođansku kuću umesto luksuza.
- Komšije ga opisuju kao običnog, ljubaznog i skromnog čoveka, uvek spremnog da se pozdravi i porazgovara sa svima.
Legendarni pevač narodne i tamburaške muzike Zvonko Bogdan već više od pet decenija živi u Subotici, iako je detinjstvo i deo mladosti proveo u Somboru.
Za razliku od mnogih estradnih zvezda koje biraju luksuzne vile, Zvonko Bogdan je izabrao skroman i miran život u prizemnoj vojvođanskoj kući staroj oko jednog veka.
Sugrađani i komšije iz Subotice otkrili su kako izgledaju svakodnevni susreti sa legendarnim pevačem, ističući da se ponaša kao sav normalan svet. Jedan od sugrađana i bivši muzičar prisetio se kako ga čudi što se pevač preselio iz rodnog kraja, ali je istakao njegovo veliko umeće na sceni:
– O nije to lako odgovoriti. Ne, on je stvarno specifičan u svemu i u pesmama koje izvodi, narod koji predstavlja, Bunjevac, je l tako, samo malo čudi zašto je morao da ode iz Sombora. Zašto je otišao i prešao ovamo u Suboticu. Ja sam inače bivši muzičar, ne neki bog zna kakav, ali svirao sam svadbe i te stvari pa tako i njegove pesme. Nije da se nije snašao, nego me to samo čudi. Voleo je Sombor, pa pisao je pesme o Somboru, pa me eto čudilo, jer mogao se snaći i tamo isto kao što se snašao ovde pretpostavljam. Zaista deluje kao normalan, običan čovek. Svaka mu čast. Čovek koji se ponese previše neće dugo. To ne mogu, stvarno, svaka mu čast jednostavno. Gledao sam i njegove koncerte, on stvarno zna da radi sa publikom, zna da oseti publiku…
Komšije imaju samo reči hvale za čuvenog pevača, a jedna komšinica za emisju “Metar moga sela” ranije je ispričala da se redovno pozdravljaju na ulici:
– Sve lepo. Jako prijatan čovek. Uvek se javi, uljudan, lepo peva, gospodin, stari gospodin. Ja volim njegove pesme da slušam i dobar je komšija. Ništa nemamo protiv, barem ja lično nemam ništa, a verujem da i okolina nema ništa protiv. Poznat je, svi ga vole i ja verujem da ga cene kao što ga ja cenim. Skoro svakodnevno se sretnem ja sa njim i uvek dobar dan…
Druga sugrađanka je pred kamerama kratko poručila:
– Ne da se mora sve najbolje pričati o njemu nego jeste tako. Što duže da postoji.
Dok je treća komšinica naglasila da ga doživljava kao i svakog drugog suseda:
– Nema šta, on je kao sav drugi svet, mislim moje moje mišljenje znaš komšija kao komšija. On je za mene običan čovek. Ja ga lično gledam kao komšiju. Ja ga više poznajem možda kroz konje, kod tate… Ja nisam taj tip, volim konje kao životinje, ali moj tata ili čika Zvonko, oni za to žive. Ko ne voli, zna kako je to.
Jedan od sugrađana istakao je i njegovu veliku strast prema životinjama i golubovima:
– On je običan čovek, golupčar. Šetka se normalno sasvim kao i svako drugi. Normalan čovek sasvim. Dobar je čovek, voli konje…
Prvi komšija, koji ga poznaje čak 45 godina, ispričao je kako je izgledalo njihovo višedecenijsko poznanstvo:
– Ja njega znam 45 godina. Ja njega znam te tolike godine. On je bio dobar sa mojim drugom Lacom Orčićem, Laco je sad u Kanadi, a oni su bili veliki drugari i Laco je jako voleo te konje, jako. Oni su bili drugari preko konja, Laco ima i prikolicu i sve ostalo, a ja i Laco smo radili auto opremu, servis. Zvonko i on su kažem bili dobri preko konja, onda se Laco batalio toga i otišao je u autoelektričare, to jest ostao, a Zvonko je posle prešao, s tim pevanjem i ostalo. Čovek ima svoju priču… Čovek iz naroda, nasmejan uvek. Nije uopšte uobražen. To je posebno, ne može se objasniti, to je u DNK. Te konje voli… To je ljubav.
Njegov dugogodišnji prijatelj osvrnuo se na Zvonkov prepoznatljiv stil, svakodnevne navike i odluku da živi u staroj kući:
– On je nešto posebno i tako ga i očekuju svugde. Kad prolazi on se svakome klanja, on se svakome javlja, on ima karakterističan stajling koji je prepoznatljiv. On ima svoje mesto u određenim tamo kafićima gde seda, pije kafu, gde se druži sa ljudima, sa svima priča, sarađuje. Tako da ne možemo ništa loše o njemu reći, samo lepo. Kad vidiš ove druge umetnike koji su kao na estradi, kad vidiš gde oni žive i kako žive i šta oni imaju i kad vidiš Zvonka da živi u jednoj staroj kući koja ima sigurno 100 godina i on je zadovoljan i sretan i neće da menja ništa… Ma kakvi, je on je ostao na nogama i normalan čovek za sva vremena. Znam da ima dvoje dece, da su mu deca u inostranstvu, da su uspešni i oni, da je on ovde sigurno među najuspešnijim umetnicima koji su ikad i možda i na nivou države Srbije i lepo je što su ga drugi mnogo uspešniji materijalno od njega iskoristili pred kraj svog života, da su ga smestili imenom i prezimom, da to ozbiljan biznis pravi i stvara i da njemu donosi neke prihode koje mnogi nisu planirali za godine.
Još jedan komšija iz kraja potvrdio je da je pevač izuzetno omiljen među sugrađanima:
– Okej je čovek. Prođe s vremena na vreme, javi se, pričamo. Moja supruga je očarana s njim. Ona obožava i njegove pesme.
Zvonko Bogdan deci dao neobična imena: Sin se zove Sigmund, a ćerkino ime znači “mala ptica”




Dodaj komentar