
Ponekad dođe veče kada nam je posebno važno da budemo među ljudima. Nekoga pozovemo da nam se pridruži, u prolazu se nasmejemo nepoznatoj ženi, prihvatimo refren koji se čuje u blizini. Kasnije nam je teško da objasnimo zbog čega je baš taj trenutak bio toliko lep. Prepričavamo šta se dogodilo, pokazujemo snimke, ali nam stalno izmiče ono najvažnije: kako je bilo stajati tamo, među svima njima.




Dodaj komentar