- Aleksandra Simić je postala poznata tokom osamdesetih godina zahvaljujući ulogama u kultnim domaćim filmovima i serijama.
- Svoju glumačku karijeru morala je privremeno da prekine zbog porodičnih okolnosti i čestih putovanja sa suprugom diplomatom.
Životni i profesionalni put glumice Aleksandre Simić obeležili su neobični preokreti, česta putovanja i upečatljiva ostvarenja koja domaća publika i danas pamti. Iako je tokom osamdesetih godina prošlog veka osvojila naklonost gledalaca i upisala se u anale domaće kinematografije, specifične porodične okolnosti odvele su je daleko od kamera i scene, ali je publika nikada nije zaboravila. Aleksandra Simić stekla je ogromnu popularnost tokom osamdesetih zahvaljujući ulogama u ostvarenjima koja danas uživaju kultni status.
Domaće televizijske stanice i dalje redovno repriziraju naslove poput „Groznica ljubavi“, legendarne serije „Sivi dom“, „Zaboravljenih“ i istorijske drame „Kraj dinastije Obrenović“. Ipak, krajem devedesetih godina glumica je odlučila da uspori tempo i postepeno se povukla iz žiže javnosti i sa malih ekrana. U kasnijim godinama gledaoci su imali priliku da je vide u seriji „Miris kiše na Balkanu“, ali i na sceni teatra „Boško Buha“, koji je ostao njena stalna umetnička baza.
Govoreći o razlozima zbog kojih je privremeno napustila glumački poziv i o svom povratku, glumica je nedavno objasnila:
„Moj muž je bio diplomata i često smo bili van Srbije. Zbog toga sam u jednom periodu morala da prekidam karijeru. Nije mi to toliko teško palo jer sam se kasnije vratila i postala stalni član pozorišta ‘Boško Buha’, u kome sam više od tridesetak godina. U međuvremenu su se dešavali razni projekti, ali dosta sam radila sa strancima, snimala sam i reklame i po neku seriju.“
Sećanja na „Groznicu ljubavi“ i glumačke velikane
Premda je ostvarila brojne zapažene role, uloga devojke Vesne u filmu „Groznica ljubavi“ ostala je njena svojevrsna glumačka lična karta. Rad na ovom projektu za nju ima poseban emotivni značaj, pre svega zbog izuzetnih kolega sa kojima je delila kadar.
Prisećajući se tog perioda i rada sa glumačkim partnerima, Aleksandra je navela:
„Bila sam mlada kada sam igrala tu ulogu i nisam baš bila preterano spretna, ali draga mi je ta uloga zbog Štrlje, (Milana Štrljića) koji mi je bio direktni partner i koji je bio divan. Naravno, draga mi i zbog toga što je to bila moja prva filmska uloga ali i glavna ženska.”
“Nisam u kontaktu sa Milanom, ali zato srećem njegovu kćerku Ivu Štrljić. On živi u Hrvatskoj. Žao mi je zbog toga, jer smo se družili. On je bio divan stariji kolega i iskusan glumac. Sećam se tog filma i po drugarstvu sa Draganom Nikolićem, koji je takođe igrao jednu zapaženu ulogu. On je bio jednostavan i normalan čovek, što je danas veoma retko.“
Izazovi ponovnog početka i povratak pred kamere
U njenoj karijeri posebno mesto zauzima i antologijska serija „Sivi dom“, u kojoj joj je direktan partner bio Žarko Laušević, kao i kasnija saradnja sa Draganom Bjelogrlićem. Pauza u poslu nosila je sa sobom prirodne strahove i prepreke, jer se industrija vremenom menjala, ali je Aleksandra pronašla način da se ponovo pozicionira pred kamerama.
O tim važnim ulogama i povratku profesiji, glumica je zaključila:
„Ali meni je ‘Sivi dom’ bio veoma važan u karijeri. Tu sam bila partnerka Žarka Lauševića. A sa Draganom Bjelogrlićem sam snimala film ‘Ma nije on takav’. Tada sam bila mama, a sada, kada sam sa njim snimala ‘Tajkuna 2‘, sam baka. U svakom slučaju nije lako kada prestanete da se bavite svojim poslom, kao ja, pa se onda vraćate.”
“Nekako vas pregaze mnoge generacije novih glumica, a oni reditelji koji su bili aktuelni, oni stare pa ih nasleđuju mlađi. Ali na moju sreću, polako sam se vratila.“




Dodaj komentar