Džem od dunja jedan je od onih starinskih domaćih namaza koji mirisom i ukusom podsećaju na jesen u bakinoj kuhinji.
Dunje mu daju posebnu aromu, blagu kiselkastu notu i prirodnu gustinu, pa se može pripremati i bez dodataka za zgušnjavanje. Tokom kuvanja plodovi omekšavaju, a njihova boja postaje sve intenzivnija.
Ovaj domaći džem odličan je za doručak, uz parče hleba, palačinke, uštipke ili pecivo, a može se koristiti i kao fil za kolače i razne poslastice. Priprema nije komplikovana, a uz malo strpljenja dobićete ukusan namaz koji može da obogati zimsku trpezu.
Sastojci:
🔶2 kg dunja (oko 1,5 kg očišćenog voća)
🔶700–800 g šećera
🔶1 limun
🔶250 ml vode
🔶1 kesica vanilin-šećera (po želji)
🔶Prstohvat cimeta (po želji)
Priprema:
Dunje najpre dobro operite i istrljajte kako biste uklonili sitne dlačice sa kore. Zatim ih oljuštite, izvadite semenke i tvrdi središnji deo, pa meso isecite na manje kockice. Prelijte ih sokom od pola limuna kako biste sprečili da potamne.
Pripremljene dunje stavite u šerpu sa debljim dnom, dodajte vodu i kuvajte na umerenoj temperaturi 20–30 minuta, dok potpuno ne omekšaju. Ako je potrebno, dolijte još malo vode.
Kada dunje omekšaju, usitnite ih štapnim mikserom ili izgnječite viljuškom, u zavisnosti od toga kakvu teksturu želite. Dodajte šećer i preostali limunov sok, pa nastavite da kuvate na tihoj vatri još 25–40 minuta uz često mešanje. Po želji, pred kraj dodajte malo vanile ili cimeta.
Foto: Shuterstock
Da biste proverili da li je džem gotov, stavite jednu kašičicu na hladan tanjirić i sačekajte minut. Ako se masa zgusne i polako razliva kada nagnete tanjirić, džem je spreman. Imajte na umu da će nakon hlađenja postati još gušći, jer dunje prirodno sadrže dosta pektina.
Vruć džem sipajte u prethodno oprane, zagrejane i sterilisane tegle, ostavljajući oko centimetar praznog prostora ispod poklopca. Obrišite ivice tegli i dobro ih zatvorite. Za bezbedno čuvanje na sobnoj temperaturi neophodna je proverena receptura i odgovarajući postupak termičke obrade, jer samo sipanje vrućeg džema u tegle nije dovoljno.
BONUS VIDEO

Pre nego što su se u domaćinstvima ustalili plastični držači za zimnicu, naše bake su se snalazile na prirodan način. Jedan od starih trikova bio je da se preko povrća u tegli ili buretu postave tanke grančice dunje, koje su pomagale da sastojci ostanu potopljeni u tečnosti.

Nekada nije bilo potrebno mnogo da cela kuća zamiriše na jesen – nekoliko zrelih dunja bilo je dovoljno. Naše bake znale su da ih poređaju na vrh starog ormana ili policu, a njihov prepoznatljiv miris ubrzo bi ispunio čitavu sobu.

Slatko od dunja jedan je od onih starinskih domaćih specijaliteta koji svojim mirisom i ukusom vraća u detinjstvo. Nekada je gotovo svaka kuća imala svoju teglu ovog slatka, koje se služilo gostima uz čašu hladne vode.

Ušećeren džem uglavnom je bezbedan za jelo ako nema buđi ni kiselog mirisa, a blaga kristalizacija može da se ublaži zagrevanjem.




Dodaj komentar