Rada Manojlović rano je ostala bez majke Mirjane, koja joj je preminula na rukama kada je imala samo 19 godina. Pevačica je iskreno govorila o nenadoknadivom gubitku, ali i o tome kako su ona i njena sestra Maja reagovale kada je njihov otac nakon godinu dana u kuću doveo drugu ženu.
Rada Manojlović nikada nije skrivala bol zbog preranog odlaska majke, a u emisijama je često plakala kada bi govorila o njoj. Ipak, morala je da pronađe način da nastavi život.
O najtežem trenutku i svakodnevnoj uspomeni na majku, pevačica je ispričala:
„Umrla mi je na rukama. Tu bol sam potisnula duboko u sebi da bih mogla da nastavim da živim i funkcionišem. Trudim se da ne razmišljam o tom gubitku, ali se svakog dana setim moje Mirjane”.

„Posle godinu dana doveo je drugu“
Njena sestra Maja imala je samo 17 godina kada im je majka preminula i bila je izuzetno vezana za nju. Dok je Rada u to vreme već zarađivala i borila se, njihov otac je posle godinu dana odlučio da u dom dovede drugu ženu, Suzanu.
Pevačica je opisala početni otpor i kasnija osećanja prema očevoj novoj partnerki:
„Sestra je imala 17 godina kada nam je mama preminula. Ona je bila veoma vezana za nju, a ja sam više bila tatina ćerka. Do 17. godine nije mogla da zaspi bez mame. Kao da joj je deo srca i tela otišao sa njom. Tad sam već zarađivala, borila se… Otac jeste bio tu, ali on je posle godinu dana doveo drugu ženu u kuću, tako da je njemu bilo lepo”, ispričala je ona tada pa dodala:
„Bila sam jako ljuta, o tome sam i otvoreno pričala. Imali smo taj period odbacivanja, odbijanja… Ali, Suzana nikad nije insistirala da je zovemo majkom, niti se postavila kao autoritet. Uvek je bila drugarica i vremenom smo je tako prihvatile. Trebalo nam je dve, tri godine da shvatimo da je ona tu iz ljubavi prema tati, iz najbolje namere”.

„Tata gleda svoja posla i trudi se da udovolji sebi“
Iako im je u početku bilo krivo što je njihov otac nastavio dalje, vremenom su prihvatile njegovu sreću. Rada je objasnila i kakav karakter ima njen otac:
„Kad smo shvatile da je srećan sa njom, naravno da nam je bilo krivo. Ali, ne možemo da prekinemo život. Naravno, praznina uvek ostaje”
„Tata nije taj lik. Moram da stanem u njegovu odbranu, jer i ja sam povukla na njega. On je pomalo sebičan i previše svoj da bi ga zanimala mišljenja drugih osoba. Prilično gleda svoja posla i trudi se da udovolji sebi. Ne znam da li je to dobra ili loša osobina”.




Dodaj komentar