radiobalkanfox
Prije točno 70 godina, 8. studenoga 1956., u kina je stigao jedan od najvećih filmskih spektakala svih vremena, “Deset zapovijedi”, u režiji legendarnog Cecila B. DeMillea. S Charltonom Hestonom u ulozi Mojsija i Yulom Brynnerom kao faraonom Ramzesom II., film je osvojio publiku monumentalnim prizorima, raskošnom scenografijom i revolucionarnim specijalnim efektima. No iza kamera odvijale su se jednako nevjerojatne priče.
Malo je poznato da je Cecil B. DeMille “Deset zapovijedi” prvi put snimio još 1923. godine, u doba nijemoga filma. Više od tri desetljeća poslije odlučio je ponovno ispričati Mojsijevu priču, ali ovaj put s neusporedivo većim budžetom i tehničkim mogućnostima.
Film iz 1956. postao je njegovo posljednje redateljsko ostvarenje. DeMille je tijekom zahtjevnog snimanja imao ozbiljnih zdravstvenih problema, no uspio je dovršiti svoje životno djelo. Preminuo je 1959., nešto više od dvije godine nakon premijere.
Jedna od najzanimljivijih priča vezana je uz prizor u kojem majka stavlja malenog Mojsija u košaru i pušta ga niz Nil. Dijete u košari bio je Fraser Heston, stvarni sin Charltona Hestona, koji je tijekom snimanja imao samo tri mjeseca.
Prema obiteljskoj anegdoti, košara je tijekom snimanja počela propuštati vodu, zbog čega je zabrinuti Heston odmah poželio izvući sina. Fraser je poslije i sam postao filmski redatelj, a njegova prva uloga ostala je jedna od najneobičnijih u povijesti Hollywooda.
Najpoznatiji prizor filma, razdvajanje Crvenoga mora, nastao je bez računalne tehnologije. Filmska ekipa koristila je goleme spremnike s vodom, posebne konstrukcije i snimke prikazane unatrag kako bi stvorila dojam da se more razmiče pred Mojsijem.
Za potrebe snimanja izgrađen je sustav koji je mogao ispustiti približno 1,36 milijuna litara vode u samo dvije minute. Snimke su zatim kombinirane s prizorima glumaca i drugim optičkim efektima. Rad na toj spektakularnoj sekvenci trajao je mjesecima, a film je upravo zahvaljujući specijalnim efektima osvojio Oscara.
DeMille je želio da drevni Egipat izgleda što uvjerljivije, pa su za potrebe filma podignute monumentalne palače, hramovi i golemi kipovi. Dio snimanja odvijao se na autentičnim lokacijama u Egiptu i na Sinajskom poluotoku.
U pojedinim masovnim prizorima sudjelovalo je između 7.000 i 10.000 statista, a korištene su i tisuće životinja. Organizacija je bila toliko zahtjevna da je nakon nekih snimanja trebalo i po dva sata kako bi se svi sudionici vratili na početne položaje.
DeMille je u Charltonu Hestonu prepoznao nevjerojatnu fizičku sličnost s čuvenom Michelangelovom skulpturom Mojsija, koja se nalazi u Rimu. Upravo je ta sličnost bila jedan od razloga zašto je Heston dobio glavnu ulogu. Zanimljivom slučajnošću, samo devet godina poslije Heston je u filmu “Agonija i ekstaza” glumio upravo Michelangela, umjetnika čija mu je skulptura pomogla da postane jedan od najpoznatijih filmskih Mojsija.
Produkcija “Deset zapovijedi” stajala je približno 13,3 milijuna dolara, što je tada bio rekordan iznos. Bio je to iznimno riskantan projekt za studio Paramount, no ulaganje se višestruko isplatilo. Film je tijekom desetljeća ostvario golemu zaradu, a sa svojih gotovo četiri sata trajanja postao je jedan od najpoznatijih biblijskih spektakala. Dobio je sedam nominacija za Oscara, a osvojio nagradu za najbolje specijalne efekte.
Dodaj komentar