‘Crno-bijeli svijet’ iza kulisa: Kako su se kod Kamenitih vrata našla čak dva Darka Rundeka

U emisiji HRT-a Ponovno zajedno, kod voditeljice Daniele Trbović, gostovala je ekipa Crno-bijelog svijeta: autor i redatelj Goran Kulenović te glumci Filip Riđički, Sara Stanić, Ivona Kundert, Karlo Maloča i Ivan Validžić, piše HRT.

Prisjećajući se kako je nastala serija Kulenović se vratio u 2012., kada mu je producent predložio da naprave sitcom smješten u prošlost. Čim su malo zagrebali po osamdesetima, zaključio je da tu ima materijala za puno veću priču. A za neke od likova bilo je dovoljno pogledati oko vlastitog stola.

Kseniji, koju je glumila Jelena Miholjević, Kulenović je posudio nešto od temperamenta svoje majke, ali i njezino radno mjesto u Vodovodu. Za Nenada mu je uzor bio najbolji prijatelj Bajs, čovjek iznimna apetita koji je mogao ispričati da mu je na krov sletio helikopter i pritom zvučati posve uvjerljivo.

Taj je apetit na snimanju naslijedio Ivan Validžić. Imao je četrnaest godina kad je počeo glumiti Nenada, a u gotovo svakoj sceni nešto je morao jesti. Na jednom večernjem snimanju bio je toliko gladan da je meso s obiteljskog stola grickao i između ponavljanja. Trebalo mu je, kaže, desetak ili petnaest snimanja da shvati da slobodno može preskočiti jelo na probi.

Uostalom, i drugi su rado posezali za jestivim rekvizitima. Sve dok se na jelovniku nije našla hladetina. Nju nitko nije taknuo.

Dok su snimali Haustorov koncert u Lapidariju, Filip Sertić već je bio našminkan i odjeven kao Darko Rundek. A onda je za vrijeme stanke pokraj ekipe kod Kamenitih vrata prošao i pravi Rundek.

Sari Stanić osamdesete su se javile na telefon. Oko pola dvanaest navečer nazvao ju je profesor glazbenog s Akademije. Gledao je seriju i morao joj je reći: “Onaj kaput je moja prva djevojka imala.” Sara je, prisjetila se, odgovorila: “Baš lijepo, profesore.” Zasluge za kaput ionako su pripadale kolegicama iz kostima.

Ivoni Kundert jedan je detalj pomogao pronaći Vlatku. Čim je na probi stavila velike naočale, sjetila se prijateljice iz srednje škole i dio njezina karaktera posudila svojoj junakinji. Prijateljici to nikad nije priznala, a ni Daniela iz nje nije uspjela izvući ime.

Filipu Riđičkom za Kipa je trebalo dobro ogledalo. Razgovor u kojem za posjeta prijatelju u vojsci tako lako premeće slogove na šatrovačkom učio je kao pjesmicu. Satima je pred ogledalom vježbao kako svaka riječ treba zvučati, a kad je stao pred kameru, glavom mu je prolazilo samo: “Nemoj fulat, nemoj fulat.”

Za skok u hladni Bundek sa Slavkom Sobinom, već u prvoj epizodi, broj pokušaja bio je unaprijed određen. Pod kostimima su imali ronilačka odijela, ali na obali ih je čekala samo jedna presvlaka. Dvaput su, dakle, mogli u jezero. Za treći pokušaj više nije bilo suhe odjeće.

Karlu Maloči, pak, trebalo je dočarati kako se njegov Žac osjeća kad u zahodu ugleda Gorana Bregovića. Igor Mirković upitao ga je koga sluša, a Karlo mu je nabrojio nekoliko američkih repera. E sad zamisli da sretneš jednoga od njih, objasnio mu je Mirković. Toliko je Žacu značio Bregović.

Najmlađima na setu, Karlu Maloči i Ivanu Validžiću, i običan je kućni telefon tražio poneku uputu. Treba li najprije okrenuti broj pa onda podignuti slušalicu? Ekipa se smijala, ali iz perspektive nekoga tko je odrastao s mobitelom pitanje je sasvim na mjestu. Pa i tamo prvo utipkaš broj i tek onda pritisneš “zovi”.

Matija, koji je za Ponovno zajedno snimio anketu među obožavateljima, otkrio je da je upravo Crno-bijeli svijet jedan od glavnih razloga zbog kojih se danas bavi novinarstvom. Kad je čuo da je i za to “kriv” Kipo, Riđički mu je poručio: “Ako je sretan, mi je drago. Ako nije, primi moje iskrene isprike.”