Zamislite da izađete na plesni podij, ne znate koja će pjesma zasvirati, nemate unaprijed zadanu koreografiju, a ispred sebe imate protivnika kojega morate nadmašiti. Upravo tako izgleda breakdance battle, nadmetanje u kojem nema unaprijed napisanog scenarija, a svaki pokret može odlučiti pobjednika.
Breakdance je nastao 1970-ih godina u Bronxu i Harlemu, četvrtima u New Yorku, kao dio hip-hop kulture. Razvijao se na ulicama, kvartovskim zabavama i među plesnim ekipama koje su se međusobno nadmetale pokazujući svoje vještine. Danas je riječ o globalno poznatoj plesnoj disciplini, a od 2024. godine breakdance je dio i olimpijskog programa. Da ljubav prema ovom plesu ne poznaje granice, pokazuju i mladi hrvatski plesači koji su svoj trud nedavno okrunili uspjesima na međunarodnom natjecanju u Poljskoj.
Među njima je Ante Tibon Hrepić, koji trenira u klubu No Stress te je već godinu dana član reprezentacije. Ante je u svojoj kategoriji osvojio treće mjesto, za koje se borio protiv prijatelja. No put do postolja nije bio lagan.
– U solo battleu sam ušao u top 4, ali sam na kraju izgubio od Mađara koji je osvojio cijelo natjecanje u mojoj kategoriji. Do trećeg mjesta došao sam nakon battlea protiv prijatelja. Bilo je zabavno, ali mi je istodobno bilo žao. Bio sam sretan zbog pobjede, a znao sam da je on izgubio. Na kraju mi je bilo drago jer je i on dobio pehar za četvrto mjesto – ispričao je Ante.
Osim pojedinačnog uspjeha, Ante se iz Poljske vratio i sa zlatom osvojenim u duo kategoriji, i to s Jakovom Galovićem iz kluba Megablast.
Za razliku od pojedinačnih battleova, nastupi u paru zahtijevaju dodatnu usklađenost i zajedničku pripremu. Njih dvojica unaprijed su uvježbavali pojedine elemente koje su planirali izvesti tijekom nadmetanja s drugim parovima.
– Atmosfera u Poljskoj bila je odlična. Puno smo toga naučili, a na natjecanje smo otišli s ciljem da pobijedimo. Zajedno smo vježbali elemente koje smo planirali izvesti tijekom battlea. Na kraju nam se trud isplatio, a pobjedu smo proslavili već u autobusu – ispričao je Jakov.
Prvo mjesto osvojio je i 16-godišnji Lukas Đuras u kategoriji Junior 2, koja okuplja plesače mlađe od 17 godina. U finalu se borio protiv natjecatelja iz Slovenije.
Član hrvatske reprezentacije već je četiri godine, a objasnio je i kako se mladi plesači mogu izboriti za mjesto u reprezentaciji.
– Svake godine imamo prvenstvo Hrvatske, a ako ga pobijediš, ulaziš u reprezentaciju. Postoje i bodovni turniri tijekom godine na kojima moraš skupiti određeni broj bodova – objasnio je Lukas.
Da uspjeh u breakdanceu zahtijeva puno više od talenta, pokazuje i priča Bennija Pranjića. On zbog ljubavi prema plesu redovito putuje iz Varaždina u Zagreb, u kojemu trenira s ostalim članovima ekipe.
Njegov dan počinje školskim obvezama, nakon kojih se vraća kući, odmara i potom ponovno sjeda u automobil kako bi stigao na trening.
Unatoč takvom rasporedu i vremenu koje provodi na putu, Beni uspijeva uskladiti ples i školu te pronaći dovoljno vremena za učenje, a sve svoje uspjehe u breakdanceu može zahvaliti PlayStationu.
– Počeo sam trenirati breakdance jer mi je mama rekla da ću dobiti PlayStation. Dobio sam ga, ali sam toliko zavolio breakdance da sam ostao – ispričao nam je Benni, koji uz odlaske u Zagreb trenira i online s ukrajinskim trenerom.
Sedamnaestogodišnji Nikola Bojko je nakon povratka iz Poljske dobio zanimljiv poziv iz vlastite škole. Profesorica psihologije angažirala ga je kako bi drugim učenicima predstavio ovu plesnu disciplinu, pokazao im kako izgledaju treninzi i naučio ih osnovama breakdancea.
Iako publika na nastupima najčešće vidi atraktivne okrete, akrobacije i pokrete koji oduzimaju dah, iza svega stoje sati i sati rada.
Potrebni su snaga, koordinacija, osjećaj za glazbu, ali i sposobnost improvizacije, a dečki sve to usavršavaju u prostorijama kazališta KNAP na zagrebačkoj Pešćenici pod budnim okom trenera Luke.




Dodaj komentar