Pevač narodne muzike Radosav Roki Begović iza sebe ima neobičan životni put. Pre nego što se u potpunosti posvetio muzici, sedam godina radio je kao vozač u Ministarstvu ekonomije, gde je bio zadužen za prevoz jednog visokog državnog funkcionera, koji je tokom tog perioda napredovao od pomoćnika do ministra.
Roki je od 2007. do 2014. godine svakodnevno obavljao ovaj posao, a kako je otkrio, njegova početna plata iznosila je svega 20.000 dinara. Vremenom su primanja rasla, pa je na kraju službe u ministarstvu zarađivao 55.000 dinara. Uz to je dobijao i dnevnice za putovanja.
– Početna plata mi je bila 20.000 dinara, te 2007. S tim što smo imali neke dnevnice, često smo putovali, dnevnice su bile 2.500 dinara i onda moliš Boga da ima što više puteva da bi skupio što više. Nisu bile neke plate, pa su onda povećavali sve pomalo, na 25.000, pa 30.000 i onda kad sam završio, kada je trebalo da izađem iz ministarstva, to je bilo 2014. godine, u tom momentu je bila plata nekih 55.000 dinara – ispričao je pevač jednom prilikom.
Iako je paralelno radio u državnoj službi i nastupao vikendom, nije mu uvek bilo lako da uskladi obaveze. Dešavalo se da nakon nastupa gotovo bez sna dođe po funkcionera kog je vozio, ali je, kako kaže, imao razumevanja za njegov muzički angažman.
– Čovek koga sam ja vozio, on je znao čime se bavim i bio je tolerantan kad god odradim, na primer, vikend, nedelja, ostanem do kasno i u ponedeljak treba da dođem ujutro da ga vozim. Često se dešavalo da odem po njega i on kad me vidi da sam onako beo, pita me koliko si spavao, ja kažem sat vremena, dva ili nisam spavao, a treba da putujemo da ga vozim, na primer, za Vranje. On mi kaže: “Sedi pored, ja ću da vozim”. I onda u jednom pravcu on odveze tamo gde idemo – prisetio se Roki.
Pevač je otkrio i da je, dok je čekao da se funkcioner završi sastanak, koristio priliku da odspava u automobilu.
– Dok ja njega čekam, dok je on na tom nekom sastanku, ja spavam u kolima, pa u povratku vozim ja – ispričao je Begović.
Ostali prijatelji i nakon sedam godina
Roki je istakao da je tokom svih sedam godina vozio istog čoveka, iako je on, napredujući u službi, imao mogućnost da promeni vozača. Njih dvojica su, kako kaže, izgradili dobar odnos koji traje i danas.
– Od kada sam počeo pa do kraja sam samo njega vozio, od te 2007. on je bio pomoćnik, posle toga državni sekretar, pa ministar. Nije imao želju da menja vozača premda je mogao, bio je u prilici. Ja sam mu odgovarao. I on je meni odgovarao i super smo i dan-danas smo super. Ostali smo prijatelji i drugari.
Pre rada u ministarstvu, Begović se kratko bavio automehaničarskim poslom, za koji se i školovao, ali je odustao jer mu nije odgovarao zbog pevanja.
– Po struci sam automehaničar. Radio sam to kratko vreme. Nisam mogao da nastavim time da se bavim jer nisam mogao ruke da operem, bukvalno se unakazim ceo, posle toga treba da držim mikrofon, krijem ruke. Mlad sam se oženio, 2003. godine, a 2004. sam dobio sina, pa sam 2007. dobio ćerku i te 2007. sam počeo da radim u ministarstvu ekonomije kao vozač. I radio sam u ministarstvu do 2014. pa sam onda, 2014. nastavio da se bavim istim poslom, radio sam kao vozač, samo u privatnoj firmi kod jednog mog dobrog prijatelja. Tu sam radio do pre tri godine i više nisam mogao da uskladim taj posao sa pevanjem. Kada sam radio samo vikendom svirke mogao sam da uskladim, ali kada sam počeo da pevam i radnim danima, više nisam mogao. U međuvremenu mi se rodilo i treće dete, 2016. sam dobio još jednu ćerku, a sada već imam i unuka, sin mi se mlad oženio, sa 20 godina. U ministarstvu sam radio od 2007. do 2014., znači sedam godina. Imam radni staž za penziju. Sada uplaćujem sam sebi, od 2007. mi je krenuo radni staž i nisam prekidao – zaključio je Begović.
(Telegraf.rs)




Dodaj komentar