Ananda: Pjesma ‘Dora’ nastala je u eurovizijskom kampu…

Pjeva, sklada, producira, pleše, svira gitaru i klavir, a znanje miksanja i masteringa daje poseban, autorski pečat njezinim pjesmama. Splićanka Ananda Đuranović (23) na Doru se vraća u dvije uloge, kao izvođačica pjesme ‘Dora’ i jedna od autorica skladbe ‘Mantra’, koju izvodi Lara Demarin. Nastupit će treća, 12. veljače, u prvoj polufinalnoj večeri na zagrebačkom Prisavlju.

Kako je i kada nastala pjesma ‘Dora’, s kojom ćete nastupiti na ovogodišnjoj Dori?

Pjesma je nastala krajem kolovoza prošle godine, na eurovizijskom kampu organiziranog od strane 830 Music Group i Guesstimate. Odvio se u Flevolandu u Nizozemskoj, i bila sam pozvana dosta na brzinu pa je sve bilo neočekivano. Mislila sam da idem kao autor za druge izvođače, ali na kraju sam ispala i autor i izvođač u toj situaciji. Od tri dana kampa, prva dva pisala sam s drugim timovima, a treći dan kombinacija koju su organizatori kampa napravili sačinjavala se od mene, Ynke Dingenen, Tchie Ommara Abdulrahmana i Dioga Guerre.

Tchiah i Ynke na autorskoj su sceni poznati kao poprilično eksperimentalan duo, a Diogo je vrlo iskusan, versatilan producent, pa je ova kombinacija od trenutka kada sam čula da s njima radim bila uzbudljiva. Taj smo dan imali puno manje vremena nego ostale grupe, jer sam ranije morala na avion nazad za Split, jer sam idući dan letjela za Napulj. Sve je bilo užurbano, a oni su znali da su taj dan htjeli raditi podlogu brazillian funk žanra sa mnom, jer sam u prethodnim danima iskazala ljubav prema istom, ali s čari klasike, mediterana i engleskog drilla. Nisam ni sekunde posumnjala tijekom zajedničkog procesa, nego samo uživala u tome što radimo.

Bilo nam je bitno stvoriti pjesmu ponosa prema hrvatskoj tradiciji, a sjetila sam se Dore Pejačević, i ispričala timu kako je po njoj preimenovano natjecanje. Od tu je krenulo istraživanje svakog detalja o njoj koji smo mogli javno naći da se prvo obrazujemo o njenom životu, pa onda odamo počast.

POGLEDAJTE VIDEO:

Što ‘Dora’ predstavlja unutar same pjesme?

Predstavlja ponos i počast koju smo željeli odati njenom stvaralaštvu, njenim poteškoćama kao ženi koja je stvarala u tom dobu, i svim problematikama s kojim se tada suočavala. Također smo htjeli prikazati osnaživanje i poticaj i podršku svim ženama u glazbenoj industriji koji su na sceni autori, a nekada se njihov rad ne prepoznaje jer iza njih stoje likovi na jačim pozicijama. Pjesma je poruka svim ženama u bilo kakvoj kreativnoj industriji da će određene stvari uvijek teže preći preko njihovih leđa, što od kritika, do zasluga, ali da ih to ne sputava nego da nastave stvarati s jednakom strašću i ljubavlju prema onome za što su stvorene.

Pripremate li posebnu koreografiju i stajling za natjecanje?

Ove su godine pripreme puno intenzivnije, ali tempo je zdraviji, i čuvam imunitet maksimalno i trudim se to sve odrađivati u svojim mogućnostima i nekim zdravim okvirima. Koreografija je spremna, a za to je zaslužna Lana Antunović, koja je od prvog trena kad ju je čula imala jasnu viziju za scenski nastup, koja je onda jako glatko bila i ostvarena do sada. Plesačice koje će ostvariti tu viziju su Ana Erić, Ina Soldo Vranko, Rebecca Krajnović i Tatjana Bogomolec. Za styling je zaslužan Bernard Lelak. Jako se radujem da vidite što smo spremili, jer i styling i koreografija morali su pažljivo biti promišljeni da se vizija ostvari. Mislim da će biti drukčija od onog što se za sada možda očekuje od nas, tako da svi jedva čekamo.

Jeste li već poslušali sve pjesme koje su ove godine u konkurenciji i imate li među njima nekoga tko vam je posebno zapeo za uho?

Naravno, s meni dragim i bliskim ljudima dočekala sam premijeru pjesama, a moji trenutni favoriti su Lelek, Sergej, Zevin i Lana Mandarić. Mislim da je ova godina svakako ponovno jaka, ali ovo su moji favoriti od prvih slušanja, koji mi svakim slušanjem postaju samo bolje i zanimljivije.

Pratite li reakcije publike i komentare ili se pokušavate ne opterećivati time?

Zbog žešćeg tempa ove godine, puno manje stignem pogledati nego prošle, ali uvijek mi je drago pogledati kritike ili pohvale kad uspijem, jer ne vidim to kao nešto što me opterećuje, nego kao nešto što mi samo može biti konstruktivna kritika, ili podrška. Zato ovim putem želim zahvaliti svima na pruženoj ljubavi i lijepim riječima oko ove pjesme, ali i onima koji nude kritike ili prijedloge na daljnji proces.

Koliko vam iskustvo s prethodne Dore danas pomaže u pripremama? Pristupate li ovom nastupu opuštenije ili s više odgovornosti nego ranije?

Definitivno mi je pomoglo znati kako se bolje paziti, kada reći ne na neke stvari, i da si prioritiziram zdravlje preko želje da sve napravim odjednom. Ove godine imam zdraviji tempo, širi tim, što uvelike pomogne oko puno detalja koje ne moram sve sama odraditi, i mislim da mi je to uvelike pomoglo. Mislim da je odgovornost prema Dori jednaka, ali je ove godine puno konkretnija, i na puno sam stvari spremnija bila od početka jer sam znala što me čeka.

Kad se osvrnete na svoj dosadašnji glazbeni put, osjećate li da ste danas jasnije definirani kao autorica i izvođačica?

Smatram da jesam, iako, kao što sam i prije govorila, a mislim da ću i uvijek – definiram se iz dana u dan, jer svaki nosi neko novo iskustvo i lekciju. Volim činjenicu što ne znam sve, i što toliko još toga imam za naučiti, uzbudljivo mi je ugledati se na ljude s puno dužim putem nego ja, i s puno većim iskustvom. Ali, mislim da već polako pronalazim svoj autorski pečat i zvuk, i da sam spremnija kao izvođačica i vokalistica. Još bolje znam točno što želim, što ne želim, i kako da svoj perfekcionizam pretvorim u adut, umjesto nečeg što me sputava u daljnjem radu.

Mnogo radiite iza kulisa, kao autorica i producentica. Koliko vam je važno da se to vidi i u vlastitom projektu?

Mislim da je u ovo doba AI tehnologije još veća želja i strast za tim da imam svoj potpis na svemu, jer umjetnost smatram nečim svetim, što nijedna tehnologija tog tipa neće moći zamijeniti, i osobno se strogo protivim pripomoćima takvog tipa kod pisanja glazbe, teksta ili produkcije. Iz tog razloga mi je posebno važno da sam uključena u proces stvaranja vlastitih pjesama, jer se nikada nisam primarno smatrala izvođačem, nego autorom. Imam tu sreću da se osim autorstvom mogu izraziti i glasom, i dati vlastiti vokal na autorski rad, i zato bih rekla da mi nije samo važno biti autor na vlastitim projektima, nego da se vjerojatno za sada barem, ne bi dogodili ako ih nisam osobno pisala ja, jer glazbu vidim kao svoj izričaj. Autorstvo je uvijek bilo i biti će moja prva ljubav i moj početak. Ali, zato postoje mnogi izvođači koji su stvoreni da svojom emocijom i izričajem daju glas i novu interpretaciju rada nekog autora, jer smatram da i takvi izvođači imaju poseban dar i sposobnost. Nadam se da ću ga jednog dana u životu steći i ja. Do tada je ovo moj put.

Je li vam lakše pisati i producirati za sebe ili za druge izvođače?

Različiti su to koncepti, ali rekla bih definitivno za sebe. Kada pišem za sebe imam više slobode, olakšanje da znam točno što i kako želim, i da stječem znanje da to prenesem kako sam zamislila i s tehničke strane, jer prije no što sam se educirala s inžinjerske strane, teško je bilo opisati i prikazati točno kako i što gdje želim. Sada već polako mogu biti samostalnija, barem za nekakvi info, koji onda kolege to prenesu i pretvore u nešto još bolje, ljepše – i meni najdraže – rad i s njihovim vlastitim pečatom. Suradnje su mi jako drage, jer obožavam čuti tuđe ideje i kako oni čuju nešto što meni isprva ne bi ni palo na pamet. Kao da čitaš knjigu koja te odjednom s plot twistom odvede u skroz neku drugu krajnost. Neočekivano, ali prelijepo. Jako je rewarding pisati za druge, i imati tuđe povjerenje da ćeš pjesmu napisati po njihovom ukusu i željama, i to je drugi tip gušta. Jako sam analitički nastrojena, pa mi je to uzbudljiv način da upoznam izvođača maksimalno koliko mogu, karakterno i umjetnički, i svaki mogući detalj popratim, naučim, i to pokušam ostvariti u pjesmi. Tada se uvijek držim isključivo pravaca i želja izvođača, a osobni pečat dolazi prirodno, bez nekakvog forsiranja, jer sam do sada stvarno imala veliku sreću da sam imala potpuno povjerenje izvođača s kojima radim, a ta sloboda automatski mi daje mogućnost da pružim svoje najbolje.

Koliko se vaš glazbeni izričaj promijenio u posljednjih nekoliko godina?

Uvelike. Neke pjesme koje sam prije koji mjesec napisala, danas vjerojatno ne bih. Ne jer mislim da nisu dovoljno dobre, ili da nešto od prije koju godinu je manje važno ili dobro, nego jer se konstantno mijenjam, učim, inspiriram novim stvarima i tako se automatski mijenja i moj izričaj. Ali, smatram da je taj nekakav pečat uvijek tu, i da se onda samo drukčije razvija, ali ostaje istinit početcima. Svaki dan sve više eksperimentiram, dopuštam si neke pokušaje koje prije ne bih, i nadam se da će se tako samo i nastaviti.

Bavite se plesom dugi niz godina, koliko vam pokret pomaže u izražavanju onoga što ne možeš reći tekstom?

Pokret mi je uvijek bio jako bitan, ne samo u osobnom izričaju, nego i tuđem. Makar taj pokret bio minimalan, i osoba samo stala nepomično kroz izvedbu. Smatram da svaki centimetar, povišena obrva, osmijeh ili suza kompletno promijene interpretaciju, ali i daju drugo značenje pjesmi. Osobno mi je i lakše izraziti se kroz pokret dok pjevam, jer mi uvelike olakšava tremu i osjećam se kao kod kuće, jer sam u plesu odrasla, i s plesom imala najviše iskustva kod javnih nastupa i natjecanja. Nekad ću i preskočiti neki dio teksta, ako mislim da će ga pokret bolje prenijeti ili mu dati neko novo značenje.

Gdje se vidite nakon Dore, više na pozornici, u studiju ili u kombinaciji oboje?

Prije godinu dana rekla bih studiju, ali svaki dan sve više i više cijenim pozornicu i iskustva koja mi nudi. Iako mi je studio glavni temelj i dom, pozornica je postala kao jedan poseban kutak tog doma kojeg sam naučila cijeniti puno više nego što sam do sada. I radujem se vidjeti gdje će me dovesti, pa bih rekla u kombinaciji oboje.