Zdravlje mi je odlično. Ne samo da nema pogoršanja nego napredujem iz dana u dan. Ne postoji stagnacija. Postoji napredak ili propadanje. Ja sam izabrala napredak i to me nosi kroz život već osam godina, rekla je Anđa Marić (49) na jubilarnoj dodjeli nagrade Timeless Beauty. Tim povodom razgovarali smo s njom o njezinoj unutarnjoj snazi i ljepoti, a radi one vanjske je već imala svoje počasno mjesto na dodjeli nagrade.
Anđa otkriva da joj prepreku predstavljaju neke naoko banlne stvari, a oko ničeg drugog se ne žali.
– Teško mi je navući najlonke na noge ili otvoriti konzervu, ali onda mi u pomoć uskoče asistentica ili sin. Sin inače živi samnom i on mi predstavlja i ruke i noge jer mi u svemu pomaže, kaže Anđa čiju je pozitivu unatoč bolesti teško pojmiti. Kaže da je inspiraciju za takav stav pronašla u Meksiku. Tamo je svojevremeno bila otputovala kako bi upoznala Facebook prijateljicu Courtney Runyon uživo. Radi se o paraliziranoj ženi koja vodi samostalan i ispunjen život.
‘Mislila sam da je užasno tako jesti’
– Sjećam se, pošto su joj ruke bile paralizirane i ništa nije mogla s njima, imala je vilicu zavezanu oko ruke i pokušavla je jesti špagete. Bacala ih je po sebi i svuda uokolo, a ja sam tada bila zgrožena i pomislila: “Užas, kako to može raditi”. A onda sam shvatila da je to samo moja nelagoda i da je to ono na čemu trebam raditi. Mi ljudi ne sviđamo se jedni drugima zbog naših savršenosti, nego upravo zbog mana koje nastojimo prihvatiti. To je onda prava ljubav prema bližnjemu – tvrdi Anđa. Kaže da je sve to plod njene unutarnje zrelosti koju čovjek mora kad tad steći.
– Ako ne sazriješ, upast ćeš u zamku ega. Ego je taj koji te usporava i koji se ruga. Srce nikad ne osuđuje – rekla je. A do sazrijevanja i duhovnosti došla je nakon što su joj dijagnosticirali multiplu sklerozu sa 35 godina.
‘Danas sam probuđena osoba’
– Naravno da sam se tada okrenula duhovnosti. Svaka bol, svaka nesreća i svaka težina je katalizator. I zato mi je čak i drago da mi je sve ovo došlo tako kako je jer sam sad probuđena. Da me netko prije 15 godina pitao kako se osjećam, vjerojatno bih mu rekla da sam si već stara, ružna, da mislim da sam se krivo udala, upropastila si život, itd. A danas ništa od toga ne mislim. Sve je onako kako treba biti – kaže ona. Izjave o sinu više ne želi davati. On je, podsjetimo, nedavno završio u zatvoru zbog napada na dostavljača hrane u parku, a Anđa je k tome, tada otkrila i da je alkoholičar. Pitali smo je odakle joj hrabrost da iskreno progovara o obiteljskim i drugim temama čak i kada nisu najugodnije.
– Zato što je ranjivost supermoć. Ne bojim se pogriješiti i ne bojim se govoriti istinu. Čemu? Pa to je lijek za nas – kaže Anđa. Tvrdi da je majčinstvo odradila kako je najbolje znala, ali da se može vratiti unatrag, ipak bi nešto promijenila.
– Naravno da bih mijenjala stvari. Pa moramo uvijek biti bolji. Ja bih, primjerice, još prije trudnoće ovako radila na sebi kao sad. To bi, sigurna sam, puno toga promijenilo – kaže.





Dodaj komentar