Iako je život pevačice Vesne Zmijanac decenijama pod budnim okom javnosti, malo ko zna potresne detalje njene bolne porodične priče i teškog odnosa sa pokojnom majkom. Iza blistave karijere i velikih hitova krije se sudbina ispunjena tugom, odricanjem i ranama koje nikada nisu u potpunosti zarasle.
Foto: Marko Karovic
Krajem jeseni 1966. godine, majka joj je saopštila šokantnu odluku – da će, čim krene u školu, morati da je napusti i ode na rad u Beč, bežeći od siromaštva. Mala Vesna tada je ostala bez najveće podrške u najranijem detinjstvu.
Njeni roditelji su već bili razvedeni, a otac Dušan je, kako je pevačica kasnije isticala, redovno slao novac za njeno izdržavanje – dovoljno da ne oskudeva. Ipak, novac nije mogao da nadomesti ono najvažnije – majčinu blizinu i toplinu koja joj je tada bila najpotrebnija.
Devojčici tada nije bio jasan majčin odlazak, jer njoj nije bio potreban komforniji život i novac, već očajnička potreba za majčinom ljubavlju i blizinom. Nakon majčinog odlaska, brigu o Vesni preuzela je baka u prigradskom naselju Kovači kraj Kraljeva.
Ovaj događaj ostavio je dubok trag na pevačicu.
– Ono što sigurno znam jeste da sam ja tada u mojoj predstavi o njoj izgubila majku, a ona u meni ćerku. Sve ono što se kasnije događalo nije moglo sastaviti tu pukotinu, ma koliko god da smo se i ona i ja trudile – izjavila je Vesna.
U svojoj autobiografskoj knjizi, koju je sklapala pune tri godine kopajući po sopstvenim dnevnicima i najbolnijim sećanjima, Vesna je priznala da je njihov odnos bio ispunjen uzajamnim optuživanjima i nepristajanjem na različitosti. Pevačica je jednom prilikom istakla da bi bila ponosna da je njena majka danas živa, kako bi mogla da joj pokaže stranice te knjige.
Ipak, njihov dugogodišnji jaz prekinula je tek smrt, a Vesna se u knjizi na emotivan način osvrnula na konačni rastanak od majke Kovine.
– Tom sahranom završio se zauvek naš tridesetšestogodišnji nesporazum, naša nikad pravilno shvaćena i iskorištena ljubav, naše pokidano i mnogo čime narušeno zajedništvo, naša žarka, a nikad ispunjena i zadovoljena potreba da ona ima ćerku, a ja majku… Govori, bez ikakve srdžbe, osećaja lične povređenosti, lišena bilo kakvih negativnih emocija – stoji u njenoj knjizi, prenosi Express.
“Živela je teško sa bakom i dekom”
Vesna Zmijanac je rođena u Nikšiću, ali put je još kao malu odveo u naselje Kovači, nedaleko od Kraljeva. Tu je odrasla, tu je išla u školu, a tu je počela i svoje prve muzičke korake o čemu pričaju meštani naselja u kom je pevačica živela, samo za emisiju “Metar moga sela”.
Vesna je odrasla sa bakom i dekom, ali je tokom odrastanja ništa nije sprečilo da hrabro prati svoje snove.
Selidba u Beč
Podsetimo, Vesna se po završetku osnovne škole preselila u Beč.
– Kad sam završila osnovnu školu, prešla sam da živim kod majke Kovine u Beč, ali sam pre toga već bila u nekom odnosu s nastavnikom matematike. Međutim, kada sam posle završene prve godine srednje došla na raspust u Kraljevo, naša veza je postala zaista ono što se vezom, ljubavnom vezom dvoje ljudi i zove. Sve prepreke su bile uklonjene. Ja mu više nisam bila đak, a iako maloletna, već tada sam izgledala nešto starije za svoje godine. Razlika u godinama takođe nije predstavljala smetnju. Bar ne meni. Trebao mi je neko stariji, neko u kome sam, i ne znajući, zapravo tražila oca. Isprva mi je smetalo što je to bio moj nastavnik, čovek koji me je znao bukvalno odmalena, koji me je ispitivao i ocenjivao, ali je blizina učinila svoje, a njegovo pristajanje da veza bude javna (šetali smo držeći se za ruke) u meni je otklonila svaku nelagodu – napisala je pevačica u svojoj autobiografskoj knjizi „Kad zamirišu jorgovani“.




Dodaj komentar