NATO bombardovanje, Foto: Printscreen Instagram/lelakremic, EPA PHOTO / EPA FILES, Print Screen Youtube, EPA STR as ow
Ove nedelje navršava se 27 godina od početka NATO bombardovanja tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, događaja koji je zauvek promenio živote miliona ljudi i ostavio duboke ožiljke u kolektivnom sećanju.
Za mnoge koji su tada bili deca ili tinejdžeri, to nisu samo istorijske činjenice, već lične uspomene ispunjene strahom, zbunjenošću, ali i pokušajima da se u nenormalnim okolnostima pronađe makar delić svakodnevice.
Voditeljka „Happy TV“ Danijela Kremić bila je tada šesnaestogodišnjakinja, a sećanja na prve dane bombardovanja i danas su joj izuzetno živa.
Kako kaže, početak svega delovao je gotovo nestvarno, kao nagli rez između bezbrižnog detinjstva i surove realnosti koja je usledila.
– Imala sam šesnaest godina. Sećam se da smo gledali seriju “Esmeralda”, da nismo ni bili svesni šta se događa, da je serija prekinuta i da su krenule sirene za vazdušnu opasnost. Tada smo bili jako uplašeni, ali kako je vreme prolazilo, pošto smo bili veoma mladi i nismo shvatali ozbiljnost situacije, nama je u tom trenutku bilo važno samo to što ne idemo u školu. Koristili smo svaki trenutak da budemo zajedno, da se družimo i smejemo ,govorim o svojoj generaciji i društvu iz naselja u kome sam odrasla – ispričala je Danijela za naš portal.
Ipak, uprkos početnom osećaju zbunjenosti i detinje potrebe da se pronađe svetlost u mraku, jedan tragičan događaj zauvek je promenio njen pogled na sve što se dešavalo i naterao je da prerano odraste.
– Ozbiljnost situacije smo shvatili kada smo izgubili druga iz ulice, koji je poginuo u aprilu 1999. godine na Kosovu. Kada smo otišli na njegovu sahranu i prošli kroz sve to, naglo smo odrasli. Tada smo shvatili da to nije bila nikakva pauza od škole niti neka bezazlena situacija, već nešto veoma ozbiljno. Imam utisak da smo u tom trenutku odrasli preko noći i da tu traumu nosimo sa sobom celog života. Snimljen je i film o tim mladićima koji su bili gotovo dečaci kada su dobili puške i krenuli da brane zemlju.
– Jedino što mi je danas, na neki način, drago jeste to što ulica u kojoj je on živeo nosi njegovo ime, Ulica Željka Tošića.
Bonus video:
(Espreso)




Dodaj komentar