Ispovijest Hrvata s ukrajinskog fronta: „Ukrajina je pakao, Rusa ima svuda – bio sam ranjen, otrovan i klinički mrtav“

Oglasi – Advertisemenet

Odluka koja je promijenila život

U kojoj mjeri je bila riječ o unutrašnjem osjećaju da čini ispravnu stvar, a koliko o mladalačkom porivu i adrenalinu, Petar Jelovac iz Varaždina vjerovatno će vagati do kraja života. Prije gotovo četiri godine donio je odluku koja mu je u potpunosti promijenila sudbinu – ostavio je siguran posao, privatni život i zaručnicu te se, bez ikakvog vojnog iskustva, priključio ukrajinskim snagama u ratu protiv Rusije.

Oglasi – Advertisement

Njegova porodična historija, ispričat će kasnije, možda je igrala presudnu ulogu. Pradjed Pejo, austrougarski oficir, preživio je Prvi svjetski rat zahvaljujući Kozacima koji su ga nakon bitke za Galiciju skrivali pune dvije godine na području današnje zapadne Ukrajine, nedaleko od Lavova. Rat je, na neki način, bio upisan u porodično pamćenje.

Bez pozdrava, bez povratka

Po struci dentalni tehničar, u to vrijeme zaposlen u prodaji osiguranja, Jelovac je imao stabilan život i sigurnu egzistenciju. Ipak, 24. februara 2022. godine, na dan početka ruske invazije, donosi odluku koju ništa više nije moglo zaustaviti.

Zaručnici je saopštio da odlazi u Ukrajinu. Njena reakcija bila je jasna: ako ode, njihov odnos prestaje. Trećeg dana spakovao je stvari i krenuo na put, bez pozdrava i bez povratne karte. Njihovi se putevi više nikada nisu spojili.

Prvi susret s ratom i obavještajnim podzemljem

Nakon provjera ukrajinske kontraobavještajne službe, Jelovac je raspoređen u Internacionalnu legiju stranaca. Iako bez formalnog vojnog obrazovanja, pokazao je zavidno znanje o snajperskom naoružanju i modernom ratovanju. Od četrnaest kandidata, bio je drugi po uspješnosti na testiranjima.

Već u drugoj ili trećoj sedmici rata doživljava prvi napad. Dok su još bili na obuci, iznad poligona pojavili su se bombarderi, a uslijedili su udari projektilima Kinžal i Iskander. Bilo je mnogo žrtava. Naknadno je otkriveno da je koordinate ruskim snagama odao ukrajinski državljanin, operativac ruske vojne obavještajne službe GRU.

U tom trenutku postaje jasno koliko su ruske obavještajne mreže duboko infiltrirane. Jelovac predlaže formiranje posebne grupe za identifikaciju sumnjivih osoba koje nisu prošle sigurnosne provjere. Dobija zeleno svjetlo i sa šest britanskih državljana započinje kontraobavještajne aktivnosti. Među uhapšenima bio je i jedan španski državljanin koji je fotografije vojnih objekata slao ruskim službama.

Irpin: prvi pravi pakao

Prva velika borbena akcija odvija se na području Irpina, predgrađa Kijeva. Grad je bio sravnjen sa zemljom, pod neprekidnom artiljerijskom vatrom. Jelovčev tim našao se u poluokruženju – tenkovi s obje strane, a ispred njih više stotina ruskih vojnika.

Izvukli su se s velikim gubicima. Jelovac je zadobio kontuziju, komandant četiri gelera. Pomoć su im pružili pripadnici jedinice Azov. Bio je to njegov prvi direktni kontakt s neprijateljem i realno suočavanje s brutalnošću rata.

Rat u ratu: sumnje, izdaje i trovanje

Kasnije u Mikolajivu, Jelovac dobija zadatak da se zbliži s osobom koja se predstavljala kao Izraelac, a zapravo je bila arapskog porijekla, s lažnim dokumentima i direktnim kontaktima s Rusima. U njegovom telefonu pronađene su koordinate baze, već poslane drugoj strani. Upozorenje o predstojećem raketiranju, međutim, nije shvaćeno ozbiljno.

U tom periodu Jelovac doživljava misteriozno trovanje. Simptomi su se pogoršavali danima, sve dok nije kolabirao pred kolegicom, pilotkinjom helikoptera. Šest minuta bio je klinički mrtav. Reanimiran je tokom transporta, a potom je proveo šest dana u komi. Istraga o trovanju nikada nije formalno zaključena.

Teška ranjavanja i borba za život

Po povratku na teren, priključuje se specijalizovanoj jurišnoj brigadi „Arhanđeo Mihail“, jedinici koja kombinuje postsovjetske taktike i NATO standarde. U jednoj zasjedi pogođen je ruskom bombom F-1. Šest gelera završilo je u njegovom tijelu, od čega pet u leđima. Jedan je prošao kroz karlicu i zaustavio se između arterije i živca, prijeteći gubitkom lijeve ruke.

Prva operacija obavljena je na terenu, bez anestezije. Slijedile su evakuacije, višestruke operacije i dugotrajno liječenje. Ruka mu je spašena, ali posljedice su ostale trajne.

Povratak kući i novo razočaranje

Po povratku u Hrvatsku, Jelovac se suočava s novim problemima. Hrvatski zdravstveni sistem, tvrdi, tretira ga kao plaćenika i avanturistu. Medicinska dokumentacija iz Ukrajine nije prihvaćena jer nije prevedena, a dijagnostikovani tumori na jetri dovedeni su u pitanje.

Osjeća se, kaže, kao neprijateljski vojnik u vlastitoj zemlji. Uprkos svemu, vratio se u Ukrajinu još nekoliko puta, ukupno odradivši četiri misije, sve do prošle godine. Pogledajte VIDEO

Tihi rat koji ne prestaje

Danas ne radi. Zdravstveno stanje je nestabilno, ali kontakti s obavještajnim krugovima i dalje postoje. Jelovac upozorava da se širom Evrope vodi tihi hibridni rat, kroz infiltraciju, dezinformacije i obavještajne operacije ruskih službi.

Smatra da Zapad ne čini dovoljno za Ukrajinu i da će posljedice tog rata Evropa osjećati godinama.

Ispovijest Petra Jelovca nije priča o herojstvu, niti o avanturizmu. To je svjedočanstvo o savremenom ratu u kojem se front ne završava linijom bojišta, već se nastavlja u bolnicama, institucijama i glavama onih koji su preživjeli. Njegova priča otvara neugodna pitanja o cijeni lične odluke, odnosu države prema ratnim dobrovoljcima i stvarnoj prirodi sukoba koji već odavno nadilazi granice Ukrajine.