U srpskoj tradiciji, prvo ofarbano uskršnje jaje – poznato kao čuvarkuća – ima posebno mesto u domu i verovanjima koja se prenose generacijama.
Čuvarkuća se, po običaju, farba prva, najčešće u crvenu boju, i čuva tokom cele godine kao zaštitnik porodice. Veruje se da štiti ukućane od bolesti, nesreće i svake vrste zla, zbog čega joj se pridaje gotovo ritualni značaj. Upravo iz tog razloga, naši stari su strogo vodili računa da se sa njom postupa pažljivo i sa poštovanjem.
Zašto detetu ne treba dati čuvarkuću
Jedna od čestih grešaka, na koju se posebno upozorava, jeste davanje čuvarkuće detetu da je razbije ili pojede. U narodnom verovanju, time se simbolično narušava zaštita doma i “iznosi” blagostanje iz kuće. Čuvarkuća ne pripada pojedincu – ona je namenjena celom domaćinstvu i predstavlja zajednički štit porodice.
Zašto detetu ne treba dati čuvarkuću Foto: Profimedia
Šta zapravo treba uraditi?
Umesto toga, postoji lep i nežan običaj: dete se čuvarkućom blago pomiluje po licu, uz želju da bude zdravo, rumeno i napredno. Nakon toga, jaje se odlaže na posebno mesto, gde ostaje sve do narednog Uskrsa.
Iako savremeni način života često potiskuje stare običaje, mnogi ih i dalje čuvaju kao deo identiteta i porodične tradicije. Bilo da verujete u njihovu simboliku ili ih doživljavate kao lepu uspomenu na prošla vremena, čuvarkuća ostaje snažan podsetnik na značaj doma, zajedništva i vere u bolje sutra.
VIDEO: Najstarija čuvarkuća u Srbiji




Dodaj komentar