Prelepi ljiljani potiču iz Azije i Afrike, a lako su osvojili ceo svet svojim hipnotišićim mirisom i prelepim, otpornim cvetovima. Ako znate kako mu pristupite, biće najveći ponos vaše bašte.
Ljiljani (lat. Lilium spp.) spadaju u najpoznatije i najvoljenije cveće širom sveta, a u pitanju su prelepe, elegantne cvetnice koje osvajaju oblikom, bojama i mirisom.
Poznati su i kao krinovi ili kraljevski cvet, a uz minimalnu i pravilnu negu mogu da obogate vaš vrt, balkon ili dom tokom cele godine!
Ovo višegodišnje cveće ima dve glavne životne faze, cvetanja, kad biljka aktivno raste i razvija cvetove, obično u toplijem delu godine, i fazu mirovanja, kad ima minimalne potrebe za hranjivim materijama i vodom.
Sunčeva svetlost i položaj
Ljiljani obožavaju svetlost, pa je za njih idealno mesto ono s puno sunca, jer im to pomaže da razviju snažne stabljike i raskošne cvetove. Ipak, ako je prostor veoma topao, delimična senka tokom najtoplijeg dela dana može im prijati.
Zalivanje i zemljište
Ovaj cvet voli vlažno, ali ne previše natopljeno zemljište. Preporučuje se da se voda usmeri direktno ka zemlji, a ne po listovima, jer preterano natapanje prilikom zalivanja može da se završi truljenjem lukovicama. Ako je dobro drenirano, tlo bogato organskom materijom omogućava korenu da diše i sprečava zadržavanje vode.
Takođe je važno da se zemlja ne osuši u potpunosti, a naročito u periodu intenzivnog rasta pošto to može da uspori cvetanje i oslabi biljku.
Đubrenje ljiljana
Tokom rasta i cvetanja, ljiljanima je potrebna dodatna energija, kao i većini biljaka.
Za razvoj cvetova i zdravog lišća se uglavnom preporučuje primena tečnog ili granuliranog đubriva koje sadrži osnovne minerale poput kalijuma, fosfora i azota. Đubrivo se obično dodaje pri zalivanju, a obavezno vodite računa da ne dođe do nakupljanja azota, jer to može negativno da se odrazi na biljku.
Sadnja i presađivanje lukovica
Ljiljane sadimo pomoću lukovica, podzemnih stabljika koje čuvaju energiju biljke. One se sade u proleće ili jesen, u tlo bogato humusom i dobro dreniranom podlogom, kao što su pesak ili šljunak.
Saksija bi trebalo da bude duboka najmanje 30 cm, kako bi lukovica imala dovoljno mesta za razvoj korena.
Nakon što se ljiljan ukoreni na nekom mestu, prilično loše podnosi presađivanje, pa je važno odmah odabrati trajnu poziciju. Ako biljka slabo cveta ili joj listovi žute, to može da bude signal da je vreme za presađivanje ili podelu lukovica.
Najčešći problemi i bolesti ljiljana
Iako su ljiljani prilično otporni i neosetljivi, mogu da budu podložni bolestima i štetočinama poput gljivica ili insekata.
Da postoji neki problem znamo ajčešće zbog promena na lišću ili stabljikama najčešće, pa je važno da se bilja redovno “pregleda”, kao i da se reguje brzo u slučaju problema. Na primer, čim ih primetite, uklonićete obolele delova ljiljana ili primeniti neki preparat protiv biljnih bolesti ili štetočina.
BONUS VIDEO
Pčelar Ranković otkriva tajne prirode
( Glossy, T.S.R. )




Dodaj komentar