Kuglof u tradiciji Srema
U Sremu kuglof nije bio samo poslastica, već deo svečanosti. Spremao se za Božić, Uskrs, slave i svadbe. Poseban kalup, kružnog oblika sa rupom u sredini, bio je gotovo obavezna oprema u svakoj kući. Kuglof se rezao svečano, često uz vino ili kuvanu rakiju, a deca su nestrpljivo čekala prve kriške, jer se verovalo da kuglof donosi sreću i blagostanje.
Recept za sremački kuglof

U starim kućama, miris dunja bio je znak da jesen ulazi u svoj zlatni deo. Teško voće, čvrste kore i prepoznatljive arome, stajalo je na ormarima i prozorima, šireći miris po celoj kući. Kada bi stigao pravi trenutak, domaćice su od njih pravile jedno od najlepših zimskih zadovoljstava – slatko od dunja.

U selima širom Srbije, naročito u brdskim predelima, drenjine su nekada bile dragocen plod – i za zdravlje i za slast na trpezi. Poznate po svom kiselkasto-trpkom ukusu i lekovitim svojstvima, ove crvene bobice vekovima su se koristile u narodnoj medicini, a posebno su cenjene u vidu džema, koji je bio i hrana i prirodan lek.

U starim kućama, miris dunja bio je znak da jesen ulazi u svoj zlatni deo. Teško voće, čvrste kore i prepoznatljive arome, stajalo je na ormarima i prozorima, šireći miris po celoj kući. Kada bi stigao pravi trenutak, domaćice su od njih pravile jedno od najlepših zimskih zadovoljstava – slatko od dunja.

U selima širom Srbije, naročito u brdskim predelima, drenjine su nekada bile dragocen plod – i za zdravlje i za slast na trpezi. Poznate po svom kiselkasto-trpkom ukusu i lekovitim svojstvima, ove crvene bobice vekovima su se koristile u narodnoj medicini, a posebno su cenjene u vidu džema, koji je bio i hrana i prirodan lek.

U starim kućama, miris dunja bio je znak da jesen ulazi u svoj zlatni deo. Teško voće, čvrste kore i prepoznatljive arome, stajalo je na ormarima i prozorima, šireći miris po celoj kući. Kada bi stigao pravi trenutak, domaćice su od njih pravile jedno od najlepših zimskih zadovoljstava – slatko od dunja.

U selima širom Srbije, naročito u brdskim predelima, drenjine su nekada bile dragocen plod – i za zdravlje i za slast na trpezi. Poznate po svom kiselkasto-trpkom ukusu i lekovitim svojstvima, ove crvene bobice vekovima su se koristile u narodnoj medicini, a posebno su cenjene u vidu džema, koji je bio i hrana i prirodan lek.
Potrebni sastojci:
- 500 g brašna
- 200 g šećera
- 150 g putera ili masti
- 4 jaja
- 200 ml mleka
- 1 kockica kvasca (ili 1 kesica suvog kvasca)
- 100 g suvog grožđa (po želji i seckani orasi ili bademi)
- prstohvat soli
- korica limuna ili pomorandže
Priprema:
- Umlako mleko razmutiti kvasac sa kašičicom šećera i ostaviti da nadođe.
- U većoj činiji umutiti jaja sa šećerom, pa dodati omekšali puter ili mast.
- Umešati brašno, prstohvat soli i nadošli kvasac, pa sve dobro zamesiti.
- Dodati suvo grožđe i koricu limuna, pa testo ostaviti da naraste na toplom.
- Kada testo udvostruči volumen, prebaciti ga u dobro podmazan i pobrašnjen kalup za kuglof.
- Peći u unapred zagrejanoj rerni na 180°C oko 40–50 minuta, dok ne dobije zlatnu koricu.
- Pečen kuglof izvaditi iz kalupa, posuti prah šećerom i poslužiti topao ili hladan.
Shutterstock
Mala tajna domaćica
- Da bi kuglof bio mekši, domaćice su testo mesile duže i uvek ga ostavljale da dobro nadođe, pa tek onda stavljale u kalup.
- Kalupi su se nekada mazali svinjskom mašću i posipali brašnom, jer se tada kuglof najlepše odvajao i dobijao hrskavu koricu.
- Umesto suvog grožđa, starije žene su znale da ubace i sitno seckane dunje ili jabuke, da kolač duže ostane sočan.
- U nekim sremačkim kućama kuglof se na kraju prelivao šećernim sirupom ili posipao cimetom, kao znak da je praznik pred vratima.
Miris prošlosti u savremenom domu
Iako danas postoje moderne verzije sa čokoladom i raznim dodacima, pravi sremački kuglof zadržao je jednostavnost i miris detinjstva. U njemu je sažeta tradicija vojvođanskih domaćica, koje su znale da najlepše trenutke u kući uvek prate mirisi iz rerne.

Ove kiflice biće vaš izbor u mnogim prilikama.

Popara na vodi bila je tipičan doručak u najsiromašnijim kućama 19. i početkom 20. veka. Za razliku od klasične popare sa mlekom ili sirom, pravila se samo od hleba, masti i tople vode. Danas se gotovo nigde ne priprema, a nosi snažan miris prošlih vremena kada je hrana morala da bude jednostavna, a da ipak zasiti.

Lako se sprema, a ukus osvaja.

Na prvi pogled – obična šnicla od belog mesa. Ali kada se utopi u sloj kajmaka i zapeče u rerni, nastaje pravo uživanje. Belo meso u kajmaku je jedno od onih jela koja su od domaćih kuhinja i kafana stigla do statusa gastronomskog simbola, naročito u Šumadiji, na Zlatiboru i u Vojvodini.

Nema potrebe za komplikovanim sastojcima ili skupim namirnicama.
Alo





Dodaj komentar