Ljubiša je rođen u siromaštvu, ali je uprkos teškom detinjstvu postao jedna od najvećih legendi srpske kinematografije.
Po svojoj želji, kremiran je i njegova urna je položena u porodičnoj grobnici pored sina jedinca umesto u Aleji zaslužnih građana.
Legendarni glumac Ljubiša Samardžić preminuo je 2017. godine u 81. godini života, nakon teške bolesti. Po sopstvenoj želji, čuveni “Smoki” je kremiran, ali njegova urna nikada nije položena u Aleji zaslužnih građana, gde počivaju mnoge njegove kolege.
Umesto toga, glumac Ljubiša Samardžić je doneo odluku koja i danas slama srca – odlučio je da zauvek počiva u porodičnoj grobnici, na drugom delu groblja, tik uz svog rano preminulog sina jedinca, Dragana Gagija Samardžića.
Od korova do dostojanstvenog spomenika
Pre nekoliko godina, tačnije 2020. godine, javnost je bila šokirana i razočarana saznanjem da je grobna ploča slavnog glumca ostavljena zubu vremena. Večna kuća omiljenog glumca tada je bila toliko zapuštena i zarasla u puzavice i rastinje, da se nadgrobna ploča jedva i nazirala.
Ipak, situacija je danas potpuno drugačija! Kako se može videti na snimku koji je nedavno objavljen na TikTok profilu “Spomenk”, grob velikana srpske kinematografije je konačno preuređen i sada izgleda onako kako dolikuje. Nadgrobne ploče su u potpunosti zamenjene, oko spomenika je dodato dekorativno kamenje, a postavljene su i nove vazne za cveće.
Ovaj prizor dirnuo je mnoge obožavaoce njegovog lika i dela, pa su se ispod snimka nizale emotivne poruke: “Ovo je zaslužio naš najbolji Smoki”, kao i “Ovakvu večnu kuću treba da ima jedna takva glumačka veličina”.
Foto: Vladislav Mitić / Ringier
Iz teškog siromaštva do zvezda
Popularni Šurda, Boško s Petlovog brda i “tata na određeno vreme” rođen je 19. novembra 1936. godine u Skoplju, ali je detinjstvo proveo u okolini Niške Banje. Odrastao je u neverovatno teškim uslovima i siromašnoj porodici rudara.
Surovost života osetio je već kao dečak od devet godina, kada mu je 1948. godine preminuo otac Drago od posledica teškog rada u rudniku “Jelašnica”. Kako bi pomogao majci da prežive sa minimalnom penzijom, mladi Ljubiša je tokom školskih raspusta morao da radi kao portir i radnik u radnji za popravku pisaćih mašina.
Iako je isprva studirao pravo, prešao je na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju. Iz neopisive bede u kojoj je rastao uspeo je da izvuče samo ono najbolje, da nikada ne skrene sa pravog puta i da se upiše u večnost kao jedna od najvećih legendi koju je Srbija ikada imala.
Inače, nedavno je obeleženo 10 godina od smrti legendarnog Gage Nikolića.




Dodaj komentar