Akumulacija sa koje se više od 200.000 stanovnika Kruševca i okolnih mesta snabdeva zdravom pijaćom vodom liči na zmaja. Površina mu je oko 598 kvadratnih kilometara, a najveća dubina jezera iznosi 41 metar.
Međutim, uprkos lepoti Ćelija, postoji jeziva legenda od koje se ledi krv u žilama. Naime, u mestu Zlatari, gde je sedamdesetih godina prošlog veka zarad izgradnje veštačkog jezera pregrađena reka Rasina, nalazilo se selo koje je prema pričama meštana pola izmešteno, a pola potopljeno.
Ono što je još bizarnije jeste priča da je potopljeno i groblje, ali i crkva. Prema toj priči, u koju neki meštani još veruju, može se povremeno u vodi uočiti i krst sa vrha crkve. Cela ova priča dobija još jeziviji prizvuk ako se doda i činjenica da jezero, koje liči na zmaja, gotovo svake godine “uzme po neki život”.
Sa površine akumulacije se takođe svake godine izvadi na stotine tona raznoraznog otpada i netretiranih slivova reka Rasine i Blatašnice.
U Regionalnoj privrednoj komori Kruševca u protekla dva dana održana je Ekološka radionica “Mapiranje zainteresovanih strana i Plan komunikacije- iskustva Švedske” koja predstavlja jednu od niza aktivnosti u okviru krajnjeg cilja. Zaštita jezera se sprovodi kroz projekat “podrška lokalnim samoupravama u Srbiji na putu pridruživanja EU”. Predavači su bili eksperti iz Švedske čija vlada sprovodi projekat.
Planira se da 80 odsto lokalnih samouprava obuhvaćenih Regionalnim sistemom vodosnabdevanja bude uključeno u integralno upravljanje akumulacijom i da bar 70 odsto građana bude informisano o neohodnosti održivog korišćenja jezera.
Očekuju se i odgovarajuće aktivnosti u opštinama Brus i Blace, odakle dve pritoke, Rasina i Blatašnica, primaju netretirane otpadne vode i ulivaju ih u akumulaciju jezera Ćelije.
(Objektiv)

Na stenama juga i istoka Srbije raste cvet koji je postao više od biljke. Ramonda, poznata kao „cvet feniks“, ima moć da oživi i kada se potpuno osuši, pa nije slučajno što je povezana sa najtežim trenucima i vaskrsnućem srpskog naroda u Prvom svetskom ratu.

Kada čujemo ime Gavrilo Princip, pred očima nam je svima ista crno-bela fotografija. Ona je decenijama stajala u udžbenicima i urezala se u kolektivno pamćenje. Ali ta slika nije verodostojna.

Mesec je oduvek bio izvor nadahnuća, tajni i verovanja. Srpski narod je kroz vekove pratio njegove mene i na osnovu njih predviđao vreme, rod useva, zdravlje i sudbinu. Iako danas vreme proričemo uz pomoć prognoza i satelita, stara narodna znanja o Mesecu i dalje se prepričavaju i pamte.

Srpska kafana nije samo prostor za obedovanje i druženje – ona je vekovima bila mesto okupljanja, dogovora i stvaranja. U kafanama su se donosile važne odluke, pisale pesme, pevale sevdalinke i guslarske pesme, a mnogi naši umetnici, političari i boemi upravo su u njima pronalazili inspiraciju.

Kneginja Persida Karađorđević je upamćena kao velika i uticajna žena, kao ličnost za sebe. Bila je ćerka vojvode Jevrema Nenadovića, supruga kneza Aleksandra Karađorđevića i majka kralja Petra Prvog
Alo






Dodaj komentar