Ako ste se ikada zapitali kako je ispravno postupiti sa starom bogojavljenskom vodicom, odgovor postoji i duboko je ukorenjen u crkvenoj tradiciji.
Na Bogojavljenje se u svim crkvama i hramovima obavlja čin osvećenja vode. Vernici u velikom broju prisustvuju ovom obredu i osvećenu vodu nose u svoje domove, gde se bogojavljenska sveta vodica čuva tokom cele godine kao velika svetinja.
Koristi se samo u posebnim prilikama u trenucima bolesti, nevolje ili duhovnih iskušenja.
Međutim, svake godine iznova javlja se isto pitanje, koliko dugo se sveta vodica može čuvati i šta uraditi sa onom od prošle godine kada se donese nova?
Prema crkvenom učenju i narodnom verovanju, sveta vodica,naročito bogojavljenska, može se čuvati neograničeno dugo. Ona ne gubi svoju blagodat, niti se kvari, bez obzira na vreme koje je prošlo.
U mnogim porodicama u Srbiji čuvaju se boce sa bogojavljenskom vodicom stare i po nekoliko decenija. Često se praktikuje da se svake godine, po donošenju nove vodice iz crkve, mala količina doda u već postojeću.
Ipak, dilema ostaje, šta ako se stara vodica ne potroši do sledećeg Bogojavljenja?
Zanimljivo je da o tome ne postoji pisano pravilo u crkvenim knjigama, niti zvanično uputstvo. Ali zato postoji narodno predanje, koje je Crkva vremenom prihvatila i koje se smatra pravilnim načinom postupanja.
Po tom predanju, ako se bogojavljenska vodica ne iskoristi tokom godine, njen ostatak se, kada stigne nova, prosipa u bunar, reku ili zaliva cveće. Suština je da se sveta vodica vrati prirodi, na mesto gde neće biti izložena gaženju, nepoštovanju ili obesvećenju.
Veliki broj ljudi ovu vodu prospe u sudoperu ili sa sve flašom baci u đubre, što se prema ovom verovanju, smatra veoma lošim postupkom.
Bonus video:
Bogojavljenske trke – najmlađa učesnica ima samo 12 godina
( Glossy, Ilić Milica )




Dodaj komentar