Još uvek je bila tinejdžerka kad ju je na ulici ugledao saradnik poznatog režisera, pa je preko noći postala glumica i završila na Kanskom festivalu. To je bio samo početak slavne karijere i prva u nizu igara sudbine koje su menjale tok života Dušice Žegarac…
Na današnji dan, 24. maja 2019. godine, preminula je Dušica Žegarac, jedna od najlepših i najtalentovanijih glumica jugoslovenskog filma.
Publika je pamti po upečatljivim filmovima i nežnoj pojavi, a slavna glumica retko je u intervjuima tokom karijere govorila o sebi, a najintimnije detalje je otkrila tek u autobiografiji “Kao na filmu”.
Slučajno postala glumica
Njen ulazak u svet glume dogodio se, zanimljivo, potpuno neočekivano. Kao veoma mlada vraćala se s probe harmonikaškog orkestra kada ju je na Terazijama primetio Krešo Golik, saradnik reditelja Francea Štiglica. Smatrao je da bi upravo ona bila idealna za film “Deveti krug”, ostvarenje koje će joj promeniti život.
Iako tad još nije ozbiljno razmišljala o glumačkoj karijeri, dobila je ulogu Rut Alkalaj i vrlo brzo osvojila publiku i kritiku.
– Bio je to moj prvi, neposredni dodir s filmom – rekla je Dušica Žegarac za Ilustrovanu politiku, kako je preneo Yugopapir. – Ta uloga mi se neobično dopala.
Uspeh filma odveo ju je i na Međunarodni filmski festival u Kanu, gde je “Deveti krug” bio nominovan za Zlatnu palmu. Zahvaljujući honoraru koji je tada zaradila ostvarila je veliku želju da kupi koncertni klavir, a u tom trenutku je zauvek odustala od medicine, koju je prvobitno planirala da studira, i potpuno se posvetila glumi.
Tokom narednih godina postala je jedno od najprepoznatljivijih lica jugoslovenske kinematografije. Ređale su se uloge u filmovima “Buđenje pacova”, “Mikelanđelo”, “Boje slepila”, “Opklada” i mnogim drugim ostvarenjima koja su obeležila domaći film.
Žegarčevi su skupo platili cenu svojih “političkih zabluda”
Iako je porodica Žegarac živela na Dedinju, glumica je kasnije pisala da nikada nisu pripadali privilegovanom društvenom krugu tog vremena.
U svojim memoarima isticala je da je odrasla u porodici sa snažnim moralnim principima i jasnim vrednostima, što je ostavilo dubok trag na njen život.
Kako je govorila, njeni najbliži skupo su platili politička uverenja, ali ih se nikad nisu odrekli. Žegarčevi su, kako je objasnila, imali “jasan, čvrst sistem i moralnih i porodičnih vrednosti na koji se oslanjala”, a režim je to primetio, pa su Dušičini najbliži to platili “godinama provedenim na Golom otoku”.
Pedro, Lisabon i krah
Ljubavni život Dušice Žegarac je, takođe, često delovao kao filmska priča. Kao što je u glumu ušla igrom slučaja, tako joj je u život stigla i najveća ljubav.
Sasvim slučajno je preko prijatelja Žorža upoznala portugalskog studenta Pedra Franciska de Pina Masana de Amorima, nakon što su zbog njegovog kašnjenja propustili bioskopsku projekciju i završili u restoranu “Zagreb”. Vrlo brzo među njima se rodila ljubav, a venčali su se 1970. godine.
– Dok je Žorž i dalje mislio i govorio jedino o Portugalu, Pedro je sve više postajao naš čovek – prisetila se glumica.
Kasnije su zajedno otišli u Lisabon, gde je Dušica pokušavala da započne novi život. Ipak, u Portugalu se nikada nije osećala potpuno prihvaćeno, niti je uspela da izgradi glumačku karijeru kakvu je imala u Jugoslaviji.
– Ja sam bila ta koja je trebalo da se prilagodi i uklopiti u porodicu i njihovo shvatanje braka. Bila sam neko koga ne poznaju, strankinja, i još glumica. Ova stara portugalska porodica bila je tradicionalna i konzervativna. Posle dve godine neizvesnog i turbulentnog života između Beograda i Lisabona bilo je jasno da se brak raspada, da nećemo moći dalje zajedno – rekla je jednom prilikom glumica.
Predlagali joj da odustane od borbe za decu
Po povratku u Beograd usledila je iscrpljujuća borba za starateljstvo nad decom, sinom Franciskom i ćerkom Tatjanom. Mnogi su joj savetovali da odustane, ali ona na to nije pristajala.
– Posle niza nemilih situacija i događaja morala sam ući u borbu za decu. Posle dve i po godine uspela sam da ih vratm u Jugoslaviju i dovedem kući. Pre nego što sam krenula u tu najvažniju bitku, ljudi su mi govorili da dignem ruke, da život ide dalje. Ma, kuda dalje? Meni bez njih života nije bilo! I uspela sam – rekla je glumica u intervjuu za Café24.
Portugalija je, ipak, zauvek ostala u njenom srcu.
– Ostao je samo fado i ona lepa portugalska pesma kao lajmotiv mog života. Kuda će me taj život odvesti, videćemo – rekla je po povratku u Jugoslaviju.
Velika karijera Dušice Žegarac
Za doprinos domaćem filmu dobila je brojna priznanja, među kojima se posebno izdvaja nagrada “Pavle Vuisić”, uručena 1999. godine na Filmskim susretima u Nišu. Bila joj je naročito dragocena jer ju je povezivala s legendarnim Pavlom Vuisićem, s kojim je igrala u filmu “Opklada”.
Dušica Žegarac je preminula 24. maja 2019. godine u Beogradu, gradu u kojem je i rođena, ali je iza sebe ostavila filmsku karijeru zbog koje se i danas smatra jednom od najvećih diva jugoslovenskog glumišta…
Pratite Glossy.rs i na Instagramu, gde vas čekaju interesantne životne priče, praktični saveti, recepti, modne vesti i još mnogo, mnogo toga.
BONUS VIDEO
Jugoslavija – Da li smo išta naučili od sastava i raspada zajedničke države?
( Glossy, T.S.R. )




Dodaj komentar