
Za većinu ljudi u filmskoj industriji, dobijanje Oskara predstavlja krunu karijere i ostvarenje najvećih snova, simbol prestiža i priznanja u svetu slavnih. Crveni tepih, glamur, blicevi fotoreportera i suze radosnice na bini ono su što publika očekuje svake godine. Ipak, istorija nas uči da postoje umetnici kojima ova nagrada ne znači gotovo ništa, pa su iz različitih razloga odlučili da je odbiju ili da se jednostavno ne pojave na svečanoj dodeli.
Prvi koji je javno odbio Oskara bio je scenarista Dadli Nikols 1935. godine, koji je bojkotovao ceremoniju zbog štrajka sindikata pisaca i spora sa Akademijom, iako je nagradu prihvatio tri godine kasnije. Znatno oštriji stav imao je Džordž Si Skot, koji je 1971. godine odbio nagradu za najbolju mušku ulogu u filmu Paton. U svom pismu Akademiji nazvao je ceremoniju „dvosatnom paradom mesa“ motivisanom isključivo ekonomskim razlozima, naglašavajući da glumci nikada ne bi smeli da se takmiče jedni protiv drugih.
Legendarni Marlon Brando 1973. godine odbio je priznanje za ulogu Vita Korleonea u filmu Kum. Umesto njega, na binu je izašla indijanska aktivistkinja Sašin Litlfeder, koja je pročitala govor u kojem se osuđuje loš tretman američkih starosedelaca u filmskoj industriji i skreće pažnju na dešavanja u Wounded Knee. Deo publike reagovao je zvižducima, dok je ceo događaj postao jedan od najpoznatijih skandala u istoriji Oskara.
Neki umetnici izdržavaju svoje stavove duže vreme. Ketrin Hepbern, rekorderka sa četiri Oskara za najbolju glavnu ulogu, nikada nije došla da preuzme svoje nagrade, osim jednom 1974. godine da uruči počasno priznanje. Reditelj Vudi Alen redovno propušta ceremonije tvrdeći da koncept nagrađivanja smatra besmislenim i objašnjavajući da je ponedeljkom uveče zauzet svirkom u svom bendu. Pol Njuman je odbio dolazak nakon šest neuspešnih nominacija, iako je konačno pobedio za film Boja novca, slikovito objašnjavajući da je osećao preveliku iscrpljenost kada je konačno postigao uspeh.
Neki razlog izostanka bio je praktične prirode – Majkl Kejn je bio zauzet snimanjem filma Ajkula 4, dok je Elizabet Tejlor preskočila dodelu po želji supruga Ričarda Bartona. Čak je i reper Eminem navodno prespavao ceremoniju jer nije verovao u svoje šanse za pobedu.
Razlozi za izostanak umeju biti i politički ili pravni. Roman Polanski nije mogao da preuzme Oskara za film Pijanista 2003. godine jer bi ga odmah uhapsili zbog optužbi za se*sualni odnos sa maloletnicom, a nagradu je u njegovo ime preuzeo Harison Ford. Misteriozni umetnik Banksi odbio je dolazak jer mu organizatori nisu dozvolili da sačuva svoj anonimni identitet maskom. Francuski reditelj Žan-Lik Godar prezire Holivud i striktno odbija da putuje avionom, a to mu je dodatni razlog da ne prisustvuje ceremoniji.
U novije vreme, bojkotima su se pridružile i zvezde poput Vila Smita, koji se 2016. godine nije pojavio zbog nedostatka rasne raznolikosti među nominovanim glumcima. Iste godine, transrodna pevačica Anoni, prva osoba tog identiteta nominovana za Oskara, odbila je da prisustvuje ceremoniji jer je organizatori ponižavali, tretirajući je drugačije od drugih izvođača u programu.
BONUS VIDEO:




Dodaj komentar