Da li ste primetili da ne pamtite stvari kao nekada, a da godine nisu jedini razlog? Priznajem, danas sa mobilnim telefonom u džepu znam napamet samo jedan broj (supruge, koga drugog?), a nekada sam u glavi držao polovinu svog telefonskog imenika.
Nekada sam bolje poznavao puteve i ulice, danas o tome brinu Gugl mape. Moja generacija, tzv. ikseri, poslednja je “analogna generacija”, ostale su se ili formirale ili su od rođenja u digitalnom okruženju. Nije tajna da ogromna količina lako dostupnih informacija skraćuje vreme pažnje. Taj proces posebno ubrzavaju društvene mreže i kratke video-forme, zabavni klipovi, obično sa Tiktoka, razni rilsi, šortsi itd.
U takvom okruženju prepunom informacija i nadražaja, formira se i nova filmska publika. Izvesnu dozu kontroverze u vezi sa time koliko moderna industrija počinje da utiče na autore izazvao je film “Rip: Dužnost ili pohlepa” s Metom Dejmonom i Benom Aflekom u glavnim ulogama.
Postigavši zapaženu gledanost na Netfliksu, privukao je pažnju kritike kao zgodan primer kako se film menja sledeći trendove i drugačiju publiku. Tome je doprineo i zanimljiv intervju koji su Dejmon i Aflek uradili sa Džoom Roganom. Dejmon i Aflek su dobri prijatelji i proveren filmski par. “Rip: Dužnost ili pohlepa” je zanimljiv jer na delu imamo novi film poznatog dueta, ali on naprosto izgleda drugačije, iako je reč o jednom prilično šablonskom trileru.
Met Dejmon, Ben Aflek Foto: Profimedia
Na internetu se može naći podatak da je naslov negde besmisleno prevođen; realno, ovaj film trebalo bi da se zove “Zaplena”. Bilo kako bilo, Dejmon i Aflek su pripadnici jedne od posebnih policijskih jedinica, odlaze na naizgled rutinsku akciju i ispostavlja se da se u kući u koju upadnu nalazi ogromna količina gotovine. Malo pre toga ubijena im je koleginica (a i partnerka), baš u vezi sa ovom zaplenom. Očigledno je da neko iz policije sarađuje sa kriminalcima i da je akcija dojavljena.
Međutim, da bi se klupko razmrsilo, čitava suma mora se prebrojati i dokumentovati na licu mesta, dok nepoverenje među kolegama raste, a bogami i razmišljanje o tome kako bi deo te gomile novca mogao završiti po džepovima, kada se već u navodnoj dojavi spominjala mnogo manja suma. I da budemo načisto, i pored svih kritika, moram priznati da je film dopola bio sasvim zabavan. Posle baš i ne.
Šta je tačno štos sa ovim filmom i pričom iz uvoda ovog teksta? Pa, Dejmon i Aflek kao kreativni lideri ovog projekta ne kriju da danas studiji insistiraju na tome da komercijalni akcioni filmovi imaju drugačiju strukturu nego ranije. Zavisi to od mnogo faktora, ali akcionih scena u filmu ne može biti neograničeno mnogo. Ranije se znalo – finalna bitka obično je bila kulminacija svega, najatraktivnija, najteža i najskuplja za snimanje.
Danas, sa publikom kratke pažnje i sa ponudom bez presedana, atraktivna scena mora da postoji na samom početku filma, jer inače neće zadržati pažnju gledalaca. Tek posle može da se razvija priča, ali ne bilo kako. Opet zbog svesti o skraćenoj pažnji gledalaca, ukoliko je zaplet makar malo komplikovaniji, potrebno je povremeno, dijaloški ili drugačije, ponoviti šta se događa i o čemu se tu radi.
Jer se gledaoci sa kraćom pažnjom neretko okreću telefonu i ponekad propuste neki deo filma. I još jedna stvar, “Rip: Dužnost ili pohlepa” je kritikovan zbog fotografije – ima to svojih razloga, ali su studiji za striming, poput Netfliksa, shvatili da mnogi filmove gledaju na telefonima, pa se zbog manjih ekrana ne moraju toliko truditi oko detalja u scenografiji. Zato filmovi izgledaju svedenije u najmanju ruku, da ne kažem siromašnije.
Nikola Popević Foto: Zorana Jevtić
Ovo nisu kozmetičke promene, suštinske su za film kao pojavu, umetnost, štagod. Možda “Rip: Dužnost ili pohlepa” nije sjajan sam po sebi, ali je primer kako će izgledati i mnogi drugi u budućnosti.
Pogledajte video: Svađa Džej Lo i Bena Afleka




Dodaj komentar