radiobalkanfox
Prošle su četiri godine otkako je glazbena scena ostala bez jednog od svojih najvećih – Aleksandra Rahimovskog, svima znanog kao Aki, nezamjenjivog frontmena Parnog valjka. Da je sudbina bila drukčija, 5. lipnja proslavio bi 71. rođendan. Iza njega su ostali pjesme, sjećanja i emocije koje i danas jednako snažno odzvanjaju.
Aki je bio više od pjevača. Njegov prepoznatljiv, pomalo hrapav glas, energija i karizma obilježili su desetljeća domaće rock-glazbe. Iako je bio stalno pod reflektorima, privatni život čuvao je s posebnom pažnjom, dopuštajući da o njemu najviše govore – pjesme.
Rođen je 1955. godine u Nišu, a djetinjstvo i mladost proveo je u Skoplju, gradu koji je smatrao svojim pravim domom. Glazba mu je bila suđena od rođenja: otac profesor glazbe, majka plesačica folklora. Već sa sedam godina krenuo je u glazbenu školu, učio klavir i pjevanje, iako je kao dječak više naginjao jazzu i Beatlesima nego klasičnoj glazbi, koju tada nije volio, iako je bio iznimno talentiran.
Tijekom tinejdžerskih dana svirao je u nekoliko bendova – Vakuum, Krvna braća i Torr. Upravo u Torru dogodio se prijelomni trenutak: nakon odlaska pjevača, Aki je nevoljko stao pred mikrofon. Isprva nesiguran u svoj glas, brzo je promijenio mišljenje kad je osjetio reakciju publike. Tako je započeo njegov put kao frontmena.
Sudbonosna 1975. godina donijela mu je susret s Huseinom Hasanefendićem Husom i Juricom Pađenom. Uz menadžera Vladimira Mihaljeka Mihu osnovali su Parni valjak – bend koji će obilježiti regionalnu rock-scenu. Već prvi album Dođite na show! (1976.) nagovijestio je uspjeh, a Glavom kroz zid i pjesma “Lutka za bal” zauvijek su se upisali u kolektivnu glazbenu memoriju.
Slijedila su desetljeća uspjeha: 16 studijskih albuma, brojni singlovi, live izdanja i koncertni DVD-i, milijunske naklade i bezvremenski hitovi. Albumi poput Gradske priče, Vrijeme je na našoj strani, Uhvati ritam ili Pokreni se postali su klasici. Posebno se pamti unplugged koncert u ZeKaeMu 1995. i album Bez struje, nagrađen s tri Porina, uključujući onaj za album godine. Aki je na pozornici davao sve – publika je to osjećala i uzvraćala bezuvjetnom ljubavlju.
Tijekom pauze rada benda 2007. objavio je solo-album U vremenu izgubljenih, a iako je uspješno nastupao samostalno, bilo je jasno da Aki i Valjak ne mogu jedno bez drugoga. Povratak 2009. godine potvrdio je njihovu neraskidivu vezu. Suradnje s brojnim glazbenicima te sudjelovanje u projektima poput Hrvatskog Band Aida i YU rock misije dodatno su pokazali njegovu širinu i humanost.
Osijek: Parni Valjak održao koncert u sklopu turneje Karlova?ko live |
Privatno, Aki je uvijek inzistirao na diskreciji. Tri puta se ženio i ima troje djece. Sa sinom Kristijanom, koji je također krenuo glazbenim putem, bio je blizak unatoč medijskim nagađanjima. Kći Edina, rođena u dugogodišnjem braku s Ingrid, rijetko se pojavljivala u javnosti, što je Aki u potpunosti poštovao. Posljednje godine života proveo je sa Slovenkom Barbarom Vesel, s kojom je 2020. dobio kćer Antoniju.
Osim glazbe, volio je kuhati – posebno makedonski specijalitet gravče na tavče – i uvijek je isticao zahvalnost majkama svoje djece, svjestan da je zbog posla često bio odsutan. Zdravstveni problemi, uključujući blaži moždani udar i probleme sa srcem, nisu mu oduzeli optimizam, iako su ga liječnici upozoravali da uspori.
Prije četiri godine, 22. siječnja 2022. u Novom Mestu u Sloveniji, Aki je iznenada preminuo. Vijest je potresla regiju – radijske postaje danima su puštale pjesme Parnog valjka, a tisuće ljudi opraštale su se od svog idola.
Posljednji ispraćaj na zagrebačkom Mirogoju okupio je obitelj, prijatelje, kolege i brojne obožavatelje. Na njegovu grobu stoji puno ime – Aleksandar Rahimovski – ime čovjeka kojeg su svi znali jednostavno kao Akija. Prijatelji mu i danas, svake godišnjice, donesu pivo i nazdrave u njegovu čast.
Aki Rahimovski ostao je simbol iskrene emocije, rock’n’roll slobode i vječnog dječaka širokog osmijeha.
Dodaj komentar