radiobalkanfox
Đuro Hameršak (18) maturant je Klasične gimnazije u Zagrebu. Bavi se hrvanjem i streljaštvom, glumi u školskim predstavama i briljira na državnim natjecanjima. A od četvrtka cijela ga Hrvatska zna i po sjajnoj igri u HRT-ovu kvizu ‘Tko želi biti milijunaš?’, u kojem je sigurno i staloženo stigao do 13. pitanja i osvojio 34.000 eura. U sljedećoj emisiji čeka ga nastavak napete igre i otvaranje pretposljednjeg, 14. pitanja, vrijednog 68.000 eura.
– Đuro je održao potpunu tajnost oko ishoda, nisam se usudio nadati takvom ishodu, a zapravo još ni ne znam koji će biti konačni ishod. Pretpostavljao sam da će barem nešto donijeti kući s obzirom na relativnu težinu pitanja o Barnardovoj zvijezdi, za koje me nazvao – otkrio nam je Đurin otac Filip.
Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža |
Kad je došlo vrijeme emitiranja, Đuro je okupio prijatelje, nastavnike i obitelj u jednom zagrebačkom restoranu. Tamo su svi zajedno gledali njegov nastup.
– To je bio još jedan pokazatelj da je barem nešto osvojio – kaže otac.
I doista, slavilo se do zore. Kad se Đuro rano ujutro vratio kući s proslave, njih dvojica napokon su ostali sami.
– Nasamo smo se našli tek oko 6 ujutro, kad se vratio s proslave u užem prijateljskom krugu, komentirali smo neka pitanja, bio sam i tad daleko uzbuđeniji od njega. Ako dobro pamtim, nakon samoga nastupa samo smo se zagrlili, uz nešto mojih razdraganih riječi – prisjetio se Filip.
Reakcije pristižu sa svih strana, mnogi su ponosni na mladoga genijalca: ‘Vrlo pozitivne, možda i više pohvala ide na račun njegova držanja nego reproduciranoga znanja’.
Nitko u obitelji nije kvizoman, ali kvizovi su im ipak bliski.
– Imamo u obitelji nekih iskustava, ali nitko od nas nije pravi kvizoman, u smislu da posebno pratimo i spremamo se. Rekao bih da je Đuro neko vrijeme pratio “Potjeru” i “Milijunaš” te zaključio da bi se mogao okušati. Njegova malo starija rodica Tonka iz Splita imala je nedavno uspjeha u “Potjeri” (on joj je bio u pratnji), pa je vjerojatno i to bio poticaj – rekao nam je Đurin otac.
Zagreb: Filip Hameršak, ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža |
Iako se nije posebno pripremao, Đurine svakodnevne navike išle su mu u prilog: ‘Sportovi kojima se dulje vremena bavi zasigurno su pridonijeli onomu što bismo mogli nazvati psihofizičkom spremom. Inače normalno ide u školu, pročita koju knjigu, pogleda neki film, igra se na računalu, mislim da i na internetu dobro razlikuje žito od kukolja. I naravno, druži se s djevojkom i prijateljima’.
Osim ljubavi prema kvizova, bavi se glumom u školskim predstavama.
– Riječ je o dramskoj grupi Klasične gimnazije koju vodi prof. Dubravka Matković. Kreće se u pravilu u nižim razredima s manjim ulogama, mislim da se Đuro dobro snašao i svi zajedno uložili su puno truda. Predstave se igraju na godišnjoj školskoj proslavi, a išli su i u neka gostovanja. To su vrijedna iskustva i za one koji se kasnije u životi neće baviti glumom, vježba se izričaj, nastup pa i pamćenje – objasnio nam je Filip.
Njegov otac pamti kad ga je prvi put gledao na pozornici: ‘Moja trema je zacijelo bila daleko veća od njegove, recimo da sam se na neki način plašio umjesto njega, ipak na pozornici može svašta poći ukrivo’.
Đuro se jedanput, sasvim spontano, okušao i u pisanju kratke priče o Domovinskom ratu te je osvojio treću nagradu.
– Jedne noći prije dvije godine zatekao sam ga budnog u dva sata. ‘Đuro, zašto ne ideš spavati, imaš sutra školu?’, pitao sam. ‘Pa evo, pišem priču o ratu, mislim da imam dobru ideju’, rekao mi je. ‘Hmm, pa kad si počeo’, pitam ja. ‘Danas, to jest jučer’. ‘A kad ti je rok?’. ‘Sutra, to jest danas’. ‘Ajde sretno, sine, idem natrag u krevet’, odgovorio sam. Završio ju je malo nakon što sam otišao na posao te uz pomoć mentorice prof. Sanje Vlahović Trninić poslao u zadnji čas. Navečer, kad sam je pročitao, priča mi se prilično svidjela, a sličnog je mišljenja, eto, na kraju bilo i povjerenstvo – prisjetio se otac.
Uz sve to Đuro trenira dva sporta, streljaštvo i hrvanje. Ponekad je, priznaje Filip, bilo straha da si je ‘natovario’ previše.
– Ali ako se mlad čovjek posveti onom što voli, ako ne odustaje, ako si ne dopusti da mu kojekakve sporedne, pa i štetne ‘djelatnosti’, oduzimaju previše vremena i snage, očito se sve to može nekako uravnotežiti. Đuro, dakako, u svemu što radi ima roditeljsku potporu, ali njegovi su izbori samostalni, a u izvedbi je dobrim dijelom bio prepušten sam sebi, kao i u četvrtak, uostalom – dodaje.
A što nakon mature? Đuro zasad naginje Pravnom fakultetu, iako kaže da ga ništa posebno ne vuče.
– Mogu samo ponoviti ono što je rekao na televiziji, da će vjerojatno upisati pravo. No ne bih rekao da je to i njegov ‘konačan odgovor’. Imao je i nekih drugih razmišljanja, koja se možda ponovno vrate u igru – zaključio je otac Filip.
Dodaj komentar