Pogledali smo poljsku seriju ‘Olovna djeca’: Da je kraća, mogla je biti među najboljima

Olovna djeca (Olowiane dzieci)/NETFLIX

OCJENA: 7,5/10

Potresna, zanimljiva i jako dobra poljska serija o donedavno gotovo nepoznatom slučaju “epidemije” djece otrovane olovom u Šleskoj sredinom sedamdesetih godina, točnije u gradu Katowice, odnosno kvartu Szopience. Dobro, treba priznati da serija pati od nekih napuhanih dramskih situacija – poput lažne likvidacije, porođaja usred prosvjeda (pa i prosvjeda samog), ali više-manje to su ustupci koju većina povijesnih serija daju samoj drami nauštrb povijesnih činjenica. Rekonstrukcija vremena, lokacije, gluma i zaplet ustvari su jako dobri, da ne kažem odlični, a da je serija bila epizodu ili čak dvije kraća, mogla bi se svrstati u najbolje serije koje će postati kultne.

Negdje sredinom sedamdesetih, možda koju godinu ranije, Europom i Amerikom krenule su prve velike kampanje za zaštitu okoliša, rastao je pokret zelenih i do javnosti su sve više dolazili stravični podaci kolika je cijena napretka i ugodnog života. Kako su stvari stajale iza Željezne zavjese, uglavnom se moglo samo pretpostavljati. Iako je tamo situacija vjerojatno bila i mnogo gora, pa je tako, krajem 1970-ih i početkom 1980-ih u današnjoj Slovačkoj (tad dijelu Čehoslovačke), 45% od 6000 kilometara rijeka bila zagađeno, a u sjevernoj Češkoj zrak je bio najzagađeniji u Europi. Ova priča govori o trovanju zraka i zemlje, pa onda i djece, olovom iz talionice u poljskom gradu Katowice. Sredinom 1970-ih vladala je prava epidemija djece otrovane olovom – anemija, zaostalost u razvoju, mentalne smetnje, pa sve do smrtnih slučajeva.

Dakle, serija se bazira na istinitim događajima koji su većini poljske, pa onda i svjetske, javnosti bili nepoznati gotovo da 2000-ih godina. Lokalna liječnica Jolanta Wadowska-Krol, odlično je glasom, stasom i pojavom glumi Joanna Kulig, gotovo pa slučajno otkriva da djeca koja žive oko lokalne talionice pate od anemije.

Testiranjima krvi shvaća da je stvar jako ozbiljna te da je slučaj mnogo širi nego što se misli i da se hitno treba nešto poduzeti. Sama tvornica je, pak, ponos čitavoga kraja i perjanica socijalističke privrede, a to je važnije od nekih tamo balavaca koji obolijevaju i neke doktorice koja kriči. Pa se u čitavu stvar, da je zataškaju, uključuju partijski aparatčici, tajna policija i lokalna politika.

Ni sami radnici, čija djeca obolijevaju, nisu najsretniji s doktoricom, njima je talionica izvor života. Lokacije, moda, glazba, auti, namještaj te izgled i igra glumaca fantastično su rekonstruirali povijest, a propagandni filmski žurnali iz tog vremena kojima počinje svaka epizoda gledatelja u trenutku prenose u ono vrijeme i oslikavaju okolnosti, bez mnogo objašnjavanja, u kojima se radnja događa.

Ono što gledatelj ne mora znati, ali može pogoditi, jest da se u nekim stvarima mnogo dramatiziralo nauštrb povijesne točnosti. Iako je to izazvalo polemike u Poljskoj, to je tako u većini takvih serija i filmova – zaplet i drama imaju prednost nad povijesnom točnosti. Iako, po mom mišljenju, ova bi serija bila jednako dobra, vjerojatno i bolja, da se potrudilo točnije činjenično pratiti slučaj bez nabacivanja nekih nepotrebnih dramaturških zapleta.

Važno je reći da u onom bitnom serija ne iskrivljava povijesne događaje. Nastala je prema knjizi “Przemilczana epidemia” jednog od olovne djece Michaela Jedryika objavljenoj 2020. Čitav slučaj, ustvari, osim lokalnom stanovništvu, onima koji su bili žrtve, onima koji su bili heroji, odnosno heroine, i onima koju su stvar zataškavali, bio je praktički nepoznat do 2000-ih godina. I sama liječnica, koju su “olovna djeca”, sad već odrasli ljudi, nazivali “majkom olovne djece” bila je nepoznata i njezin rad bio je prešućen, a karijera joj je stagnirala. Tek je potkraj života dobila počasni doktorat sveučilišta.