Pogledali smo Wonder Man: Bromance s daškom supermoći

OCJENA:

7/10

(Disney+)

Nikad ne biste mogli pogoditi da je “Wonder Man” serija o superjunaku i upravo je to njezina najveća prednost. Supermoći su ovdje gotovo nevidljive, svedene na minimum, i više služe kao pozadinski element nego kao pokretač radnje. Umjesto klasičnog Marvelova spektakla prepunog CGI-ja i akcije, serija ide u potpuno drugom smjeru, bliže tonu kakav ima, na primjer, “The Kominsky Method”, fokusirana na likove, odnose i životne krize, uz dozu suptilnog humora i melankolije.

U središtu priče nalazi se Simon Williams, kojega glumi Yahya Abdul-Mateen II, lik koji pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu, dok ga istovremeno oblikuju i pritišću očekivanja drugih, tu su sukobi s bratom, strah od razočaranja majke… Nasuprot njemu je njegov mentor i svojevrsni partner u životnom i profesionalnom kaosu, kojeg igra Ben Kingsley. Njihov odnos je srce serije, kombinacija mentorstva, rivalstva i neobičnog prijateljstva koje se razvija kroz niz situacija koje su često više intimne nego spektakularne.
Gluma ovog dvojca nosi cijeli projekt.

Abdul-Mateen II donosi ranjivost i nesigurnost koja njegov lik čini prizemljenim i uvjerljivim, dok Kingsley unosi iskustvo, karizmu i blagu ekscentričnost. Njihova kemija djeluje prirodno i nenametljivo, a dijalozi između njih često su najbolji dio svake epizode. Vrijedi istaknuti i našeg Zlatka Burića, koji igra fiktivnog redatelja Vana Kovaka. Iako nije stalno u prvom planu, svaka njegova scena ima težinu, njegova prisutnost dodatno obogaćuje dinamiku serije.

Ono što “Wonder Mana” čini posebnim je činjenica da ne pokušava biti još jedna generička priča o superjunaku. Nema pretjerivanja s efektima, nema stalne potrebe za akcijom… Umjesto toga, naglasak je na osobnim odnosima, osobnom razvoju i svojevrsnom “buddy bonding” pristupu. Serija se zapravo ponaša više kao drama o identitetu i ambiciji nego kao klasični superhero projekt. Baš taj bromance između glavnih likova daje seriji toplinu i emocionalnu dubinu. Njihov odnos razvija se postupno, bez forsiranja, i gledatelj se lako veže uz njih.

Na kraju, “Wonder Man” ispada bolji nego što biste očekivali od Marvelove serije u današnje vrijeme. Osvježavajuće je vidjeti “superjunak projekt” koji ne ovisi o spektaklu nego o likovima i priči. Bromance se itekako isplatio, a cijela serija djeluje kao ugodno iznenađenje, nešto drukčije, smirenije i, na kraju, puno iskrenije nego što smo navikli od ovog žanra.