Osmi mart nije samo dan karanfila, čestitki i brzinskih objava na društvenim mrežama. Nije ni dan kad muškarci daju nova lažna obećanja, a nije ni dan kada ista ta obećanja progutamo iako znamo da od njih nema ništa. To je dan kada se postavlja jedno neprijatno pitanje koje mnogi izbegavaju: da li je žena ženi zaista podrška ili joj je najčešće najveći kritičar?
Godinama nam u uši “sipaju” onu staru, otrovnu rečenicu, da je „žena ženi vuk“. Ponavlja se toliko dugo i toliko glasno da je mnogi prihvate kao pravilo, a ne kao laž koja savršeno služi da žene ostanu razdvojene, posvađane i sumnjičave jedna prema drugoj.
Ali šta ako je ta priča samo zgodan trik, stara matrica koja nas uči da gledamo jedna drugu kao pretnju, umesto kao snagu?
Povodom Dana žena rešila sam da ne pričam napamet – već da pitam neke žene koje znam, sa kojima radim, sarađujem ili de družim, žene koje su gradile karijere, padale, ustajale, borile se i opstajale.
Neke su danas uspešne i vidljive, neke su tek u borbi da se izbore za svoje mesto, ali svaka od njih ima priču o ženama koje su joj promenile život. O onima koje su bile vetar u leđa i, možda, o onima koje su pokušale da ga ugase.
Zanimalo me je jedno… ko su žene koje su ih držale kada je bilo najteže? Da li su podršku nalazile u majkama, prijateljicama, koleginicama… ili su morale same da krče put kroz svet koji često nema mnogo strpljenja za žensku snagu.
Jer istina je jednostavna i pomalo opasna – kada žena stane uz ženu, tada se menjaju pravila igre. Upravo te priče, iskrene, hrabre i bez ulepšavanja, otkrivaju koliko je ženska solidarnost stvarna, koliko je snažna i zašto je ponekad najtiši, ali i najmoćniji savez na svetu.
U ovoj priči govorile su žene koje dolaze iz različitih svetova, ali dele isto iskustvo borbe, uspeha i međusobne podrške. Među njima ima i mojih koleginica sa Kurir televizije, kao is a drugih televizija, tu su i dugogodišnje saradnice sa estrade, dame koje su već izgradile ime i karijeru, ali i mlade nade koje tek osvajaju scenu, ali i i prijateljice koje sam upravo kroz posao dobila.
O ženskoj solidarnosti govorile su modna kreatorka Suzana Perić, pevačice Tamara Milutinović, Goga Babić, Barbara Bobak, Ivana Krunić, Lepa Đorđević, Olja Bajrami, Aleksandra Tadić Cipka, Teodora Toković, Teodora Popovska i Tina Amore, zatim voditeljke, novinarke i medijske ličnosti Bojana Lazić, Jelena Tankosić, Olivija Jontić, Milica Janković, Kristina Iglendža, Aleksandra Gudelj, Slađana Nedeljković, Maša Kostić, kao i glumica Iva Štrljić, svaka sa svojom pričom o ženama koje su im bile oslonac, podrška i snaga onda kada je bilo najvažnije.
Ovo je najduži tekst u mojoj karijeri, a znate li zašto? Zato što žene zaslužuju prostor, zaslužuju svo vreme ovog sveta, zaslužuju da se njihov glas čuje, a poruka stigne do svake dame koja misli da je sama u muškom svetu.
1. Kada ti je neka žena poslednji put pomogla, a da za to nije tražila ništa zauzvrat?
Teodora Toković:
Skoro, jedna žena u jednoj državnoj ustanovi, ničim izazvana, ponudila mi je pomoć da rešim neki problem.
Olja Bajrami:
Tea Tairović. Uradila mi je megahit “Hajde komadante”, nikada mi za to ništa zauzvrat tražila nije. Samo je rekla “poleti” … i tako je i bilo.
Bojana Lazić:
U mom životu ima nekoliko žena koje su tu kada je teško, bez pitanja i bez interesa. Nekad je to samo razgovor u pravom trenutku, a nekad konkretna pomoć.
Aleksandra Gudelj:
Kada imate prave i iskrene prijateljice one su spremne uvek da pomognu, a da za uzvrat ne traže ništa. To je ljubav, a ljubav se tako širi i deli.
Kristina Izglendža:
To mi se dešava gotovo svakog dana, imam divne prijateljice koje me nesebično podržavaju. Naravno, tu je i moja majka, koja je uvek moja najveća podrška.
Tina Amore:
Mama, svaki dan pomaže u čišćenju kuće, spremanju hrane, brige o svemu bezuslovno.
Ivana Krunić:
Želela bih da iskoristim priliku da pomenem jednu ženu koju sam upoznala svojim učešćem na ovogodišnjem izboru za pesmu Evrovizije, koja mi je pomogla oko svega više nego bilo koja žena u ovom poslu, a to je Ana Antonić! Ona je inače PR grupe Harem Girls, ali se meni našla i kao PR i kao prijatelj.
Lepa Đorđević :Svakodnevno, bez izuzetaka. Imam ja „svoje žene“. Bilo da je u pitanju razgovor, savet ili konkretna pomoć, moje prijateljice i ja to uzajamno činimo i to je postalo nešto bez čega ne možemo da zamislimo život.
Goga Babić:
Svakog dana imam podršku i bezgraničnu ljubav moje mame, a da mi zauzvrat ne traži ništa.
Tamara Milutinović:
Rekla bih da je to uvek moja sestra (zapravo snajka) Marina.
Barbara Bobak:
Bilo koja žena iz mog okruženja, što prijateljica, što saradnica, familija… kad god bi mi pomogle ne bi tražile ništa za uzvrat. Žene nikad ne traže ništa za uzvrat, mi imamo naše kodekse kojih se sve prećutno držimo.
Aleksandra Tadić Cipka:
Svakodnevno mi pomažu moje najbliže žene.
Suzana Perić:
Jedna žena mi je nedavno pomogla u trenutku kada mi je bilo mnogo toga na plećima. Nije pitala zašto, nije tražila ništa zauzvrat, jednostavno je rekla: „Tu sam.“ Takve stvari se ne zaboravljaju.
Olivija Jontić:
Nijedna od žena iz mog okruženja ne radi ništa sa zadnjom namerom i jako sam zahvalna na tome, a usluge su tu svakodnevno.
Maša Kostić:
Često mi se dešava takva situacija. Okružena sam ženama u privatnom, pa čak i poslovnom životu koje zaista pomažu bez razloga. Ne vezano od toga da li je problem bio veliki ili mali.
Jelena Tankosić:
Iskreno, to mi se dešava češće nego što mislimo. Nedavno me je u obavezama odmenila komšinica jer je videla da sam danima bila pod velikim pritiskom. Nije ništa tražila, samo je rekla tu smo jedna za drugu.
Slađana Nedeljković:
Kada je trebalo da uplatim putovanje odjednom pre nego što mi legne plata, moja najbolja prijateljica koju doživljavam kao člana porodice, pozajmila mi je novac i tada sam uspela da uplatim putovanje da mi ne propadne ponuda. To su stvari koje su možda za neke sitnica, meni je značilo više nego bilo šta.
Milica Janković:
Ili mi je kao i većini žena izražen instinkt i tačno osetim ljude “na prvu”, ili samo imam tu sreću da sam okružena divnim ženama na koje mogu da se oslonim svakodnevno.
2. Koja žena te je inspirasala u poslednje vreme i zašto?
Teodora Toković: Najveća podrška u životu mi je tetka. Žena koja je tu kada je teško, koja mi je bila vetar u leđa vezano za karijeru, žena koja je odgajila moje dete!
Olja Bajrami: Moja majka, ona je za mene podrška od rođenja i dan danas je tako.
Bojana Lazić: Najveća podrška mi je svakako moja mama, ali i nekoliko bliskih prijateljica koje su bile uz mene kada sam prolazila kroz teške emotivne periode.
Aleksandra Gudelj: Majka! Majka je ta koja je uvek tu i kada je lako i kada je teško.
Kristina Iglendža: Tu su i moje dve kume, odnosno prijateljice, koje su uz mene i kada je lepo i kada je teško.
Tina Amore: Mama, drugarice, koleginice.
Ivana Krunić: Moja majka.
Lepa Đorđević: „Tri gracije“ koje su mi život obeležile dobrotom: moja kuma Sladjana, prijateljica Ćana i drugarica iz detinjstva Silvana.
Goga Babić: Moja kuma Marina je žena koja mi je najveća podrška, oslonac i rame za plakanje.
Tamara Milutinović: Majka, Marina i kuma Tamara, ne bih mogla da ih razdvojim.
Barbara Bobak: Majka uvek i zauvek.
Aleksandra Tadić Cipka: Imam ih više i veoma sam zahvalna na tome.
Olivija Jontić: Moja kuma Vesna.
Maša Kostić: Uvek moja mama.
Jelena Tankosić: Bez razmišljanja – moja majka.
Slađana Nedeljković: Pre svega moja majka, ali i prijateljice koje me poznaju od detinjstva.
Milica Janković: Jedno ime – Marija, moja sestra, i moja kuma Kaća.
3. Koja je najveća lekcija koju si naučila od druge žene?
Teodora Toković: Najveća lekcija koju sam naučila od druge žene je da nikada ne treba dozvoliti da te tuđe negativnosti zaustave. Moja tetka mi je pokazala kako se bori za sebe, kako se postavlja granica i kako ljubav i upornost uvek donose rezultat.
Olja Bajrami: Od moje majke sam naučila da prava snaga nije u tome da budeš jaka samo kada drugi gledaju, već kada si sama i kada niko ne vidi tvoju borbu. Ona je ta koja u tišini nosi sve i još uvek se smeje.
Bojana Lazić: Najveća lekcija koju sam naučila je strpljenje i sposobnost da oprostiš, čak i kada ti se čini nemogućim. Jedna starija prijateljica mi je pokazala koliko je važno biti iskren prema sebi, ali i prema drugima, bez očekivanja i bez osude.
Aleksandra Gudelj: Naučila sam da se poštujem i vrednujem svoje vreme i energiju, zahvaljujući prijateljici koja je uvek bila iskrena i koja mi je pokazala da ljubaznost i odlučnost mogu da idu ruku pod ruku.
Kristina Iglendža: Lekcija koju sam naučila od žene koja me inspiriše svakodnevno jeste da u životu uvek treba imati hrabrosti da biraš sebe, da ne odustaješ, i da istinska podrška ne dolazi sa uslovima, nego iz srca.
Tina Amore: Najveća lekcija je da ljubav prema sebi i drugima ne mora da bude komplikovana. Moja mama mi je pokazala da se trud i posvećenost uvek isplate, i da prava snaga žene dolazi iz unutrašnjeg mira i samopouzdanja.
Ivana Krunić: Naučila sam da nikada ne potcenjujem svoje sposobnosti i da verujem instinktima. Moja mentorica mi je uvek govorila: „Ako ti nešto kaže da možeš, nemoj sumnjati.“
Lepa Đorević: Najveća lekcija je kako se balansira između ljubaznosti i odlučnosti. Jedna starija koleginica iz sveta muzike pokazala mi je da možeš biti nežna i jaka istovremeno, i da nikada ne smeš dozvoliti da te strah koči.
Goga Babić: Naučila sam da ljubav i strpljenje mogu da pomere planine. Moja kuma je osoba koja mi je pokazala kako u teškim trenucima ostati priseban i kako uvek verovati da svetlo dolazi posle tame.
Tamara Milutinović: Najveća lekcija je da uvek treba verovati intuiciji i slušati svoj unutrašnji glas, čak i kada svi oko tebe sumnjaju. Moja sestra me je naučila da snaga nije samo u fizičkom, nego u emotivnom i duhovnom.
Barbara Bobak : Naučila sam da se postavlja granica, da se brani svoje dostojanstvo i da nikada ne treba da se stidimo svojih emocija. Prava podrška dolazi od žene koja razume tvoje strahove, ali te i podseća koliko si jaka.
Aleksandra Tadić Cipka: Lekcija koju sam naučila jeste da nikada ne zaboravim ko sam i šta želim, da se ne uklapam u tuđe okvire i da hrabrost dolazi iz odlučnosti.
Olivija Jontić: Najveća lekcija je da uvek treba tražiti podršku i biti zahvalna za pomoć. Od žena u mom okruženju naučila sam da je vera u ljude i zajedništvo ono što nas jača.
Maša Kostć: Naučila sam da ljubav, razumevanje i hrabrost idu zajedno, da se snaga žene ne meri samo njenom nezavisnošću, nego i time koliko može da pruži drugima i da se za druge zauzme.
Jelena Tankosić: Najveća lekcija koju sam naučila jeste kako se sa strpljenjem i upornošću mogu prevazići svi izazovi, čak i oni koji deluju nemoguće. Moja mama mi je uvek govorila: „Svaka oluja prođe.“
Slađana Nedeljković: Naučila sam da se nikada ne sme zaboraviti ko si i odakle dolaziš, da je snaga u iskrenosti i da uvek treba biti hrabra i predano slediti svoj put.
Milica Janković: Najveća lekcija je da nikada ne prestanem da verujem u sebe i svoje sposobnosti, da ne dozvolim da tuđe sumnje utiču na moj put. Moja sestra i kuma su mi pokazale koliko je važno biti istrajan i hrabar.
4. Koja žena ti je bila najveća inspiracija u karijeri ili životu?
Teodora Toković: Tetka. Učila me je kako da se izborim sa životom i da uvek težim ka svojim snovima, bez obzira na prepreke. Njena posvećenost porodici i radu je nešto što me inspiriše svakodnevno.
Olja Bajrami: Moja majka je i dalje moj glavni uzor – pokazala mi je da se snaga žene ne meri samo uspehom, nego i toplinom i podrškom koju pruža drugima.
Bojana Lazić: Najveća inspiracija mi je moja starija koleginica koja je sve postigla svojom upornošću i talentom, a pritom ostala skromna i puna saosećanja prema svima.
Aleksandra Gudelj: Inspiracija u karijeri je moja mentorica, žena koja mi je pokazala kako se vodi i inspiriše tim, a da pritom ne izgubi ljubaznost i integritet.
Kristina Igoendza: Moja prijateljica koja je prešla teške životne izazove i uspela da iz svega izvuče snagu i pozitivnu energiju, a da nikada ne izgubi osećaj za humor i ljubav prema životu.
Tina A: Moja mama, jer je i u najtežim situacijama pronalazila način da sve organizuje i da svakome pruži podršku. To je lekcija koju nosim sa sobom svaki dan.
Ivana Krunić: Najveća inspiracija je moja mentorica u poslu – žena koja ne boji se da se suprotstavi izazovima, ali uvek ostaje dostojanstvena i empatična prema drugima.
Lepa Đorđević: Koleginica koja je ostvarila sve svoje ciljeve u svetu muzike, a pritom ostala svoja i iskrena – to je prava inspiracija.
Goga Babić: Moja kuma i majka zajedno – obe su me naučile da se borim, da ne odustajem i da se inspirišem životom svakog dana.
Tamara Milutinović: Sestra i kuma, jer su svojim primerom pokazale koliko hrabrosti, strpljenja i odlučnosti treba za uspeh u životu.
Barbara Bobak: Najveća inspiracija su žene koje svakodnevno bore male bitke, od porodice do posla, a pritom ostaju humane i podržavaju druge.
Aleksandra Tadić Cipka: Inspiracija su mi sve žene u mom okruženju koje daju sve od sebe, a pritom ne traže priznanje, jer znaju da istinska snaga dolazi iz skromnosti i rada.
Olivija Jontić: Moja kuma Vesna, koja me inspiriše svojom upornošću i ljubaznošću.
Maša Kostić: Inspiracija su mi žene koje ne čekaju da im život servira prilike, nego ih same stvaraju i borbom menjaju svet oko sebe.
Jelena Tankosić: Moja majka, koja je svojim primerom pokazala šta znači rad, upornost i dostojanstvo.
Slađana Nedeljković: Inspiracija su mi sve žene koje se bore da svoje snove pretvore u stvarnost i pritom ne gube empatiju prema drugima.
Milica Janković: Sestra i kuma, jer su pokazale da je uspeh rezultat hrabrosti, vere u sebe i nesebične podrške drugima.
Bonus video:
(Espreso / M.S)




Dodaj komentar