radiobalkanfox
Frederick Wiseman, jedan od najutjecajnijih američkih redatelja dokumentarnih filmova čija su rigorozna istraživanja društvenih i kulturnih institucija ostavila neizbrisiv trag u povijesti kinematografije, preminuo je u ponedjeljak, 16. veljače, u svom domu u Cambridgeu, Massachusetts. Imao je 96 godina. Vijest o smrti potvrdila je njegova obitelj putem Zipporah Films, distribucijske tvrtke koju je osnovao 1971. godine.
Wiseman je bio titan američkog filma, pionir opservacijskog stila koji je nadahnuo generacije filmaša. Njegov pristup bio je jedinstven: bez naracije, intervjua koji gledaju izravno u kameru ili glazbene podloge, uranjao je gledatelje u svjetove koji su se odvijali ispred njegove kamere, dopuštajući da se sitnice života razotkriju bez uljepšavanja.
Iako ga se najčešće povezuje s pokretom cinéma vérité, Wiseman je dosljedno odbacivao kategorizacije svoga rada. Smatrao je da je izraz “dokumentarac” ograničavajući, a francuski termin pretencioznim.
​- Volim ih zvati filmovima – rekao je jednom prilikom.
Njegov cilj bio je ono što je nazivao “prirodnom povijesti” suvremenog života, a filmove je strukturirao tako da posjeduju dramsku snagu. Umjesto da se usredotoči na jednog karizmatičnog pojedinca, Wiseman je instituciju samu pretvarao u glavnog protagonista. Bio je fasciniran načinom na koji sustavi funkcioniraju, bilo da se radi o umobolnicama, gradskim vijećnicama, muzejima, baletnim kompanijama, srednjim školama ili klaonicama.
​- Vidio sam toliko filmova koji prate jednog šarmantnog pojedinca, bilo da je riječ o filmskoj ili rock zvijezdi, pa sam mislio da bi bilo zanimljivije snimiti film u kojem je mjesto zvijezda – objasnio je.
Od profesora prava do zabranjenog filmaša
Frederick Wiseman rođen je u Bostonu 1. siječnja 1930. godine. Nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu Yale, služio je u američkoj vojsci, a zatim je predavao pravo na Sveučilištu u Bostonu. Upravo ga je akademska karijera neočekivano gurnula u svijet filma. U sklopu nastave iz kaznenog prava vodio je svoje studente u terenske posjete državnoj bolnici Bridgewater, ustanovi za psihički oboljele kriminalce. Zgrožen neljudskim uvjetima i zlostavljanjem koje je vidio, osjetio je potrebu to zabilježiti.
Rezultat je bio njegov redateljski debi, legendarni i mučni „Titicut Follies“ (1967.). Film je s mirnom, gotovo kliničkom distanciranošću prikazao stravične uvjete, uključujući prisilno hranjenje, nehigijenu, ponižavajuće pretrese i opću zapuštenost. Prikaz je bio toliko šokantan da je država Massachusetts tužila Wisemana, tvrdeći da film krši privatnost pacijenata. Sud je zabranio javno prikazivanje filma, što ga čini jedinim filmom u američkoj povijesti zabranjenim iz razloga koji nisu bili opscenost, nemoral ili nacionalna sigurnost. Zabrana je ukinuta tek 1991. godine, no film mu je odmah priskrbio reputaciju beskompromisnog autora.
Pedantan proces i neiscrpna znatiželja
Tijekom gotovo šest desetljeća, Wiseman je stvorio opus od gotovo 50 filmova, snimajući gotovo jedan film godišnje. Njegov radni proces bio je iznimno pedantan. Mjesece bi proveo na lokaciji, često snimajući i po četrnaest sati dnevno. Za film „National Gallery“ (2014.), koji se bavi londonskom Nacionalnom galerijom, snimio je 170 sati materijala.
​- Omjer između snimljenog i korištenog materijala je otprilike 60 prema jedan – rekao je u jednom intervjuu.
Njegovi su filmovi bili poznati i po svojoj iznimnoj duljini, često trajući tri, četiri, pa čak i šest sati. Wiseman je sam montirao sve svoje filmove i odbijao je prilagoditi njihovu duljinu komercijalnim potrebama, vjerujući da će zainteresirana publika pronaći vremena. Njegova neiscrpna znatiželja vodila ga je od srednje škole u Philadelphiji („High School“, 1968.) i hitne službe njujorške bolnice („Hospital“, 1970.), do gradske vijećnice u rodnom Bostonu („City Hall“, 2020.) i njujorške javne knjižnice („Ex Libris“, 2017.), koji se smatra jednim od njegovih remek-djela. Njegov posljednji film, „Menus-Plaisirs – Les Troisgros“ (2023.), epski je uvid u rad slavnog francuskog restorana s tri Michelinove zvjezdice.
Iako nikada nije bio nominiran za natjecateljskog Oscara, Wiseman je 2016. primio počasnu nagradu Akademije za životno djelo. Dobitnik je i Zlatnog lava za životno djelo na Venecijanskom filmskom festivalu 2014. te brojnih drugih priznanja. Njegov utjecaj na druge filmaše je nemjerljiv. Oscarovac Errol Morris nazivao ga je mentorom i bliskim prijateljem, ističući kako je Wiseman u svakodnevici pronalazio nadrealne i apsurdne trenutke koji su više podsjećali na Teatar apsurda nego na klasični dokumentarizam.
​- Mogu čak reći da mi je Fred spasio život – izjavio je Morris, prisjećajući se kako mu je Wiseman organizirao liječničku pomoć nakon što je izgubio oca i brata zbog srčanih bolesti.
Wiseman je radio do samoga kraja, a strast prema poslu nikada ga nije napuštala.
​- Ne znam što bih sa sobom da ne radim. Rad je za mene jako važan. Mislim da sada radim više nego prije 25 godina, jer mi to odvraća misli od Kosca – rekao je 2018. godine.
Iza sebe je ostavio dva sina, Davida i Erica, te troje unučadi. Njegova supruga Zipporah Batshaw Wiseman, s kojom je bio u braku 65 godina, preminula je 2021. godine.
Dodaj komentar