Restaurirani stolci u ‘Cash or Trashu’ pronašli novog vlasnika

Kažu da svaki predmet krije svoju priču, a nova epizoda ‘Cash or Trasha’ još je jednom potvrdila da se iza naizgled običnih satova, fotoaparata ili komada namještaja često kriju sjećanja, obiteljske uspomene i odluke koje nije lako donijeti.

Prva se pred procjeniteljima i trgovcima pojavila Tanja iz Zagreba, koja je na procjenu donijela predmet koji, kako kaže, koristimo svakodnevno, ali koji u njezinu slučaju nosi i posebnu priču.

– Donijela sam predmet koji koristimo svakodnevno, star je 40 godina i nadam se da ću ga prodati po nekoj realnoj cijeni – rekla je Tanja na početku.

Riječ je o satu koji je Tanja donijela u emisju u ime svoje prijateljice, koja zbog poslovnog puta nije mogla osobno doći u studio. Riječ je o putnom satu koji je nekada pripadao prijateljičinoj pokojnoj teti iz Belgije, a iako se na prvi pogled radi o klasičnom putnom satu, procjenitelj Ilam vrlo brzo je dao do znanja da se radi o ozbiljnom urarskom imenu.

– Mogu reći jako puno o tom satu. Zapravo je riječ o Jaeger-LeCoultreu. Imamo jedan putni sat koji mi stilski govori da je napravljen između 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća. Oni su definitivno u samom vrhu urarstva. Proizveden je u Švicarskoj. Nedostaje mu originalna kutija, ali vjerujem da ima potencijala. Moja procjena je 250 eura – rekao je Ilam.

Tanja je, unatoč procjeni, vjerovala da će sat među kupcima izazvati jači interes.

– Nadam se da će se kupcima dopasti sat i da će ipak ponuditi veću cijenu od procijenjene – priznala je.

U sobi trgovaca sat je doista izazvao veliko zanimanje, no aukcija nije krenula u smjeru kakvom se Tanja nadala. Ponude su se postupno dizale, ali su se zaustavile na iznosu od 240 eura.

Unatoč interesu, Tanja je odlučila ostati pri odluci koju je donijela još prije dolaska u emisiju.

Sat, prema naputku prijateljice, nije smio ići ispod 500 eura, pa se na kraju vratio kući, zajedno sa svojom pričom i emotivnom vrijednošću.

Nakon toga u studio je stigao Paulo, 19-godišnji YouTuber iz Triblja, koji je na procjenu donio predmet koji je u njegovoj obitelji dugo imao posebno mjesto.

– Predmet koji donosim moj je nono jako dugo čuvao kao uspomenu, a od procjenitelja očekujem da me iznenadi s cijenom – rekao je Paulo.

Donio je fotoaparat Sokol Automat, koji je pripadao njegovom pokojnom djedu, a kupljen je u Njemačkoj krajem 60-ih ili početkom 70-ih godina, u vrijeme dok je još postojao Berlinski zid. Ilam je prilikom pregleda istaknuo nekoliko ključnih detalja.

– Vidim da funkcionira, leća objektiva je u dosta dobrom stanju. Fotoaparat je dosta težak, što upućuje na robusnu izradu. Riječ je o zanimljivom primjerku proizvedenom u Sovjetskom Savezu. Ima i svoju originalnu kutiju. Moja procjena je 35 eura – rekao je.

Iako je procjena bila niža nego što je očekivao, Paulo je ostao optimističan.

– Očekivao sam barem 60 do 70 eura, ali iako je procjenitelj dao manju cijenu, vjerujem da će kupci nuditi puno više – rekao je nakon procjene.

Tijekom aukcije situacija se brzo rasplela – stigla je samo jedna ponuda. Tomislav je ponudio 100 eura, a Paulo je bez puno razmišljanja ponudu prihvatio. Tomislav je nakon kupnje objasnio da u ovoj odluci tržišna vrijednost nije igrala glavnu ulogu.

– Znam da taj fotoaparat vrijedi između 10 i 20 eura. To uopće nije bitno. Dečko je bio simpatičan, on je fotograf i snimatelj u nekim počecima, a njegova priča o djedu ima podršku u njegovoj daljnjoj karijeri – rekao je Tomislav.

Emisiju je zaključila Željka iz Zagreba, koja je pred stručnjake donijela dva predmeta u kojima je, kako kaže, pronašla sebe. Na procjenu je donijela dva stolca koja je pronašla kod prijatelja i sama restaurirala, ulažući u njih vrijeme, trud i osobni pečat. Ilam je dao jasnu i izravnu procjenu.

– Ono što ja vidim je da su iz sredine prema kraju 20. stoljeća. Ne želim vas podcijeniti i cijenim to što radite. Moja procjena je za jedan stolac 100 eura, a za drugi 80, što ukupno iznosi 180 eura – rekao je.

U sobi trgovaca prvi je stolac izazvao solidan interes, a ponude su se kretale između 50 i 70 eura. Željka je pristala na ponuđeni iznos, a stolac je prodan Josipu. Drugi stolac završio je kod istog kupca, uz ponude koje su se kretale od 20 do 70 eura. Ukupno je Željka za oba stolca ostvarila 140 eura.

– Ovo je jedno novo, fenomenalno iskustvo koje je nadmašilo sva moja očekivanja – rekla je Željka nakon prodaje.

Ponekad se predmet vrati kući, ponekad pronađe novog vlasnika, a ponekad sama priča postane vrijednija od bilo koje procjene. Što će se dogoditi u sljedećoj, pretposljednjoj epizodi, ‘Cash or Trasha’ gledatelji će doznati uskoro na Novoj TV.