Laganje je normalno kod dece, ali treba paziti kako ćemo reagovati u situaciji kada uhvatimo dete u laži. Uvek treba iskomunicirati važnost toga da govorimo istinu i biti primer svom detetu, jer iz primera najbolje uče.
Laganje je deo razvoja svakog deteta. Sva deca lažu. To je veoma uobičajeno ponašanje kod dece, a roditelji treba da nauče da se nose sa takvim ponašanjem adekvatno tako što će im pomoći da shvate važnost poštenja i istine.
Kao i u svim ostalim aspektima roditeljstva, ne postoji jedan konkretan odgovor kako bi trebalo da se nosite sa lažima kod dece, pogotovo što se javlja u različitim formama i u različitim uzrastima.
Deca počinju da lažu već sa dve, tri godine, a kako odrastaju, onda se “usavršavaju”u tome odnosno koriste složenije načine.
Zašto deca lažu? Možemo reći da to rade iz istih razloga kao i odrasli: da bi se izvukli iz nevolje zbog nečega što jesu ili nisu uradila, da bi impresionirali nekoga, da bi bili ljubazni i izbegli da se nneko oseća loše, da bi dobili nešto….
Laganje kod dece od 2-3 godine: šta da radite?
U ovom uzrastu, nema zle namere kada mališani rastu, već sve što oni pokušavaju jeste da ne dođe do neke situacije zbog koje će se mama ili tata uznemiriti.
Kad primetite da lažu, nemojte burno da reagujete. Budite blagi i usmerite pažnju na istinu.
Ako je na primer vaše dete pojelo slatkiš koji nije trebalo, ali uporno tvrdi da nije pojeo taj kolač, možete mirno da odgovorite:
MMm, zanimljivo, tvoje ruke mirišu na kolačiće, a gomila mrvica je na podu.
A onda nastavite jednostavnom rešenicom koja može da naglasi koliko je istina važna.
Molim te, obavesti mamu kad dobiješ slatkiš kako bih mogla da se uverim da te ne boli stomak posle toga
Zapamtite da ne želimo da budemo autoritarni u svom glasu i da plašimo svoju decu da bismo se uverili u istinu: naš cilj kao roditelja je da se pobrinemo da se povežemo sa svojom decom kako bi linije komunikacije uvek bile otvorene. Naš cilj je da nam deca veruju, a ne da nas se plaše.
Laganje kod dece od 4-5 godina: šta da radite?
Ako uhvatite dete u laži, ostanite mirni, ali koristite čvrst, asertivan glas da biste naglasili da je lagalo i da laganje nije u redu. Na primer, vaše dete insistira da nije razbilo sveću u dnevnoj sobi dok se igralo loptom, ali dokazi govore drugačije. Prvo možete početi tako što ćete naglasiti da niste ludi, a zatim nastaviti da objašnjavate šta je laž i zašto je istina važna.
Mmm, zvuči kao da ne govoriš istinu. Nisam ljuta što se sveća razbila, nesreće se dešavaju, možeš li mi, molim te, ponovo reći šta se desilo? ovo je samo primer šta možete da kažete u ovoj situaciji
Ako vaše dete odgovori iskreno, čestitajte mu na iskrenosti i krenite dalje. Ali ako insistiraju na laži, skrenite pažnju sa onoga što se dogodilo i ukratko razgovarajte o tome šta je laž i zašto je važno reći istinu.
U zavisnosti od raspoloženja i raspona pažnje vašeg deteta, možete ponovo pitati za istinu ili napraviti pauzu i nastaviti razgovor kasnije.
Izbegavajte konfrontaciju ili uznemiravanje i nelagodu kod deteta, jer će to samo učiniti da se dete otporno odnosi na razgovor „laži i istina“.
Na kraju, budite primer. Deca u ovom uzrastu su veoma pažljiva i mogu da razumeju kada lažete druge odrasle. Izbegavajte da im tražite da kriju stvari od drugog roditelja („Daću ti slatkiš, ali nemoj da kažeš mami“) jer to stvara utisak da je laganje u redu.
Laganje kod dece od 6-10 godina: šta da radite?
Važno je da se uvek vodi razgovor o laganju, iskrenosti i moralu. Kako deca rastu, laži imaju tendenciju da se povećavaju, a starija deca su bolja u održavanju laži kada se ispituju. U pozitivnom roditeljstvu, strategije prevencije su uvek korisne kako bi se sprečilo ili smanjilo neželjeno ponašanje. Dajte prioritet da uvek razgovarate o važnosti istinitosti sa svojim detetom i naglasite da govorenje istine nikada neće dovesti do nevolje ili kazne.
Kada vaše dete prizna laž, saznajte istinu i posmatrajte to kao trenutak za izgradnju veština. Zašto je vaše dete lagalo? Da li je postojala situacija koju je pokušavalo da izbegne? Da li postoji zadatak sa kojim ima poteškoća? Koje veštine mu nedostaju?
Na primer: Sali kaže svojoj mami da ove nedelje nije bilo domaćeg zadatka iz matematike. Na kraju nedelje, Salina mama dobija imejl od nastavnika matematike u kojem piše da Sali nije predala nijedan domaći zadatak ove nedelje. Umesto da odmah viče na Sali i kazni je što nije predala domaći zadatak, Salina mama otvara linije komunikacije i daje Sali priliku da bude iskrena. Nakon toga, usmerava pažnju na to zašto Sali nije predala domaći zadatak. Da li oseća da ima veliko opterećenje? Da li joj je potrebna pomoć da zapamti zadatke?
Nakon razgovora sa Sali, mama shvata da Sali nedostaje samopouzdanja u svoje matematičke veštine i da bi joj mogao pomoćni privatni nastavnik da joj pomogne sa domaćim zadacima.
Još jedna strategija za ovaj uzrast je „provera istine“. Ako vaše dete laže o nečemu, možete mu dati kratku pauzu i vratiti se i ponovo postaviti pitanje. Na primer: „Hej, idem u kuhinju da operem sudove. Vratiću se malo kasnije da vidim da li ćeš odlučiti da promeniš svoj odgovor na pitanje. Nećeš biti u nevolji, ovo je samo provera istine.“ Ako laži postanu ozbiljnije ili češće, onda je dobra ideja da se uspostave razumne posledice koje su prikladne uzrastu.
Pored toga, trebalo bi da se obavi izvestan rad sa obe strane (roditelja i deteta) kako bi se odgovorilo na „zašto“ iza laži. Pokušajte da pristupite iz pozicije radoznalosti, a ne sa osuđivanja.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, zapamtite da uvek pazite na svoje ponašanje u blizini svoje dece i da izbegavate da lažete druge dok ste pred svojom decom.
BONUS VIDEO
AKO ISPUNJAVAJU OVAJ USLOV, DECA ĆE DOBIJATI ALIMENTACIJU SVE DO 26. GODINE! Ministatka Žarić Kovačević o novim subvencijama i alimentacionom fondu
( Glossy, A.V. )




Dodaj komentar