
Na temu nasledstva, u kojoj se često postavlja pitanje kako zaštititi svoj deo imovine kad su nekretnine stečene u braku upisane samo na jednog supružnika, reagovala je penzionerka Stana iz okoline Bjelovara. U pismu otkriva da ima dve ćerke i da je, ubrzo nakon smrti supruga pre četiri godine, odlučila kako će raspodeliti imovinu i tu odluku formalno je overila testamentom. Naglašava i da su se ćerke na ostavinskoj raspravi odrekle svog dela u njenu korist, čime je njena odluka postala u potpunosti pravno valjana.
“Moja imovina, moja stvar. Svoje sam odlučila i posle četiri godine sam sve sigurnija da sam odlučila ispravno. Previše sam se kod rodbine i po selu nagledala kako su se braća i sestre zakrvili, u doslovnom smislu reči, zbog nasledstva. A to traje i po 20-30 godina. A zbog čega? Zbog gramzivosti. Ti roditelji se okreću u grobu, često kažem”, navodi Stana.
“Muža nije bilo briga”
Objašnjava i kako njen suprug nikada nije mario za pitanje testamenta.
“Imamo dve ćerke. Suprug je za života govorio da će otići pre mene i da sve ostavlja meni. Nije hteo da rešava nasledstvo i uključuje svoju volju oko ćerki. Ali, ja sam se i te kako pobrinula da sve rasporedim na vreme, pravedno i po svojoj savesti, jer ne želim da se posle čupaju i tuku. Jednoj sam ćerki ostavila više, ali imam razlog za to. Verujem da će se ćerka koja će dobiti manje s tim pomiriti”, nastavlja Stana.
Pojasnila je i zašto imovinu nije podelila na jednake delove: “Jedna ćerka živi sa mnom, ima troje dece. Suprug i ona teško rade i teško školuju decu, ovde plate nisu velike. Decu treba školovati u gradu i to je ogroman trošak. Zato sam njoj ostavila više. Ostaće dvema unukama i unuku, jer niko sa sobom ništa neće poneti u grob. Toj ćerki ostavljam celu kuću na tri sprata, pomoćnu zgradu u kojoj je garaža, a do nje i letnju kuhinju. Ostaje joj i veliko imanje oko kuće, dve njive i komad šume”, otkriva.
“Podelila sam imovinu po savesti”
Smatra da ima opravdan razlog što će drugoj ćerki ostaviti manje.
“Ona se odselila u Zagreb, dobro stoje. Suprug joj je lekar, a ona je završila fakultet i ima dobar posao. Imaju samo jedno dete. Voze nov džip i putuju. Možda će neko reći da sam nepravedna, ali ova porodica koja je sa mnom živi skromno i stalno mi u svemu pomažu. Ovi iz Zagreba, pak, dođu tri puta godišnje na jedan dan, nikad nemaju vremena za mene, a svaki godišnji odmor provode negde na putu. Toj ćerki ću ostaviti lep komad šume koji je vredan i sada, a biće još vredniji u budućnosti. Nadam se da će to mirno prihvatiti. Moja je savest čista i spokojna”, zaključuje penzionerka Stana, prenosi Mojevrijeme.hr.
(Espreso/blic žena/prenela PV)




Dodaj komentar