Priča o porodici Bajloni počinje sa Ignjatom Bajlonijem, češkim zanatlijom koji je 1855. godine stigao u Beograd. Iako je planirao emigraciju u Ameriku, zaočarao ga je izveštaj zeta који му је поручио: “Dolazi, nema bolje Amerike od Srbije”. Bajloni je poslušao i stvorio trgovačku imperiju.
Pivara: Revolucija na Dorćolu
Bajlonijevi su se prvo bavili kožarskim zanatom, ali je Jakov Bajloni, Ignjatov sin, izučivši bačvarski zanat u Beču, prepoznao budućност u pivarstvu. Kupovinom “Male pivare” na Dorćolu (današnji Cetinjski distrikt), Bajlonijevi su započeli industrijsku revoluciju. Oni su ubrzo uveli parnu mašinu u proizvodnju i bili među prvima u Beogradu koji su koristili električnu energiju.
Bajlonijeva pivara je postala sinonim za kvalitet, osvajajući nagrade na svetskim izložbama, uključujući Pariz 1900. godine. Njihovo čuveno svetlo pivo “Prvenac” bilo je najpopularnije u Srbiji. U blizini pivare, porodica je isušila močvaru i 1927. godine otvorila Bajlonijevu pijacu, koja je bila prva velika veletrijska (kvantaška) pijaca u gradu.
Propast carstva i izgubljeni recept
Bajlonijevo carstvo, međutim, završilo је tragično. Nakon početka Drugog svetskog rata 1941. godine, porodica je bila primorana da napusti zemlju. Njihova imovina, uključujući i pivaru, je konfiskovana od strane komunističkih vlasti.
Pivara je, osim što je bila oštećena u ratu, kasnije integrisana u BIP. Iako je proizvodnja piva u zgradi trajala do 1989. godine, veruje se da je originalna, fino podešena receptura za čuveno pivo “Prvenac”, koju je Jakov usavršio, zauvek izgubljena u ratnom vihoru i političkim promenama.
Bajlonijeva priča je svedočanstvo o tome kako je jedna porodica iz Češke izgradila modernu srpsku prestonicu, samo da bi joj istorija oduzela sve, ostavljajući za sobom samo naziv pijace i nostalgičnu priču.

Kada bi devojka iz sela bila na putu udaje, a nije bila nevina, običaji su nalagala ozbiljne i ponižavajuće rituale

Vlaška zajednica u Istočnoj Srbiji čuva jedinstven jezički fenomen: arhaične romanske dijalekte koji su se razvijali u potpunoj izolaciji vekovima. Otkrivamo zašto se ovaj jezik, najbliži izvornom latinitetu Balkana, naziva “jezikom cara Trajana” i kako je pitanje njegovog imena – vlaški ili rumunski – postalo predmet političkog spora, uprkos naučnoj činjenici da je on živi spomenik antike.

Planina Tara, sa svojom divljom lepotom i gustim, stoletnim šumama, vekovima je bila idealno utočište za sve – od mrkih medveda do hajduka. Otkrivamo zašto su hajduci baš na Tari skrivali blago i kako je legenda o kamenju koje se samo pomera nastala da bi zaštitila najveće tajne planine od pohlepe lovaca na blago.

Jelena Anžujska (1236–1314) jedna je od najzagonetnijih srpskih kraljica. Rođena u plemićkoj lozi Zapada, postala je svetica Pravoslavne crkve, majka dvojice kraljeva i osnivač prve ženske škole u Evropi. Otkrivamo kako je njen grob u Manastiru Gradac postao tačka spajanja katoličke i pravoslavne vere i zašto su se tri dinastije borile za njeno nasleđe.

Bajlonijeva pijaca, kao i današnji Cetinjski kreativni distrikt, nose ime porodice koja je u Beograd donela industrijsku revoluciju i najbolje pivo na Balkanu. Otkrivamo kako je češki emigrant Ignjat Bajloni, na nagovor zeta, odabrao Srbiju umesto Amerike, stvorio carstvo, i zašto je recept za čuveno svetlo pivo “Prvenac” zauvek nestao nakon bombardovanja.






Dodaj komentar