
Ono što je počelo kao dečački beg od škole, pretvorilo se u jednu od najupečatljivijih priča o zajedništvu i opstanku u 20. veku. Kako sami kažu – otišli su kao deca, a vratili se kao odrasli ljudi.
Beg koji je more pretvorilo u borbu za život
Godina je 1965. Tonga je tada siromašna i izolovana ostrvska država u Okeaniji, gde je more istovremeno izvor života i stalna pretnja. Upravo to more šestoro učenika katoličke škole u glavnom gradu Nukuʻalofi odlučuje da „osvoji“.
Luke Veloso, Tevita Siolaʻa, Sione Fataua, Tevita Fatai Latu, Kolo Fekitoa i Sione Filipe Totau imali su između 15 i 17 godina kada su ukrali mali ribarski čamac i isplovili u noć. Plan je bio nejasan – Fidži ili Samoa – ali oprema gotovo da nije postojala. Bez navigacije, sa nekoliko banana i kokosovih oraha, ubrzo su upali u snažnu oluju koja im je uništila jedro i kormilo.
Osam dana su lutali morem, potpuno prepušteni strujama, sve dok pred njima nije izronila mračna silueta ostrva ʻAta – strmo, stenovito i potpuno pusto. Nekada naseljeno, ostrvo je decenijama ranije napušteno zbog brutalnih otmica stanovništva. Tu je započela njihova prava borba za život.
Pravila umesto haosa: kako su opstali
Za razliku od mnogih priča o preživljavanju, na ostrvu nije zavladao haos. Naprotiv – tinejdžeri su brzo shvatili da bez reda nemaju šansu. Nisu imali vođu, ali su imali jasna pravila: smene za vatru, vodu i hranu, zajedničke molitve i razgovore kao jedini način rešavanja sukoba. Ko bi prekršio dogovor – radio bi više.
Lovili su divlje kokoške, kopali taro, skupljali kišnicu i gradili kolibe od kamena i lišća. Vremenom su napravili improvizovanu teretanu i čak mali ragbi teren kako bi održavali kondiciju. Pronašli su i staru, zarđalu gitaru, koju su uspeli da poprave – svake večeri svirali su i pevali oko vatre.
Disciplina koja im je u školi bila teret, na ostrvu im je doslovno spasla život.
Spas koji je došao iz dima
Posle punih 15 meseci, 11. septembra 1966. godine, australijski ribar Peter Vorner primetio je dim koji se uzdizao iznad puste ʻAte. Kada se približio obali, ugledao je šest mršavih, ali organizovanih mladića koji su mu na engleskom dovikivali: „Mi smo iz Tonge!“
Svet je tada saznao da su živi.
Povratak kući bio je emotivan, ali ih je ubrzo dočekala neprijatna realnost – tužba zbog ukradenog čamca. I u tom trenutku Vorner je ponovo intervenisao: platio je odštetu i kasnije zaposlio neke od njih na svom brodu.
„Otišli smo kao deca, vratili se kao ljudi“
Danas su četvorica od šest tinejdžera još uvek živa. Njihova priča decenijama nije bila zapisana, već prenošena usmeno, sve dok je nije rekonstruisao istoričar i pisac Rutger Bregman. Kada govore o ostrvu ʻAta, ne pričaju samo o gladi i strahu, već o bratstvu koje ih je održalo u životu.
„Bili smo deca“, rekao je Sione Filipe Totau.
„A vratili smo se kao ljudi.“
BONUS VIDEO
PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI





Dodaj komentar