U Cash or Trashu prodan sat za 150 eura, a vaza vraćena kući

U novoj epizodi Cash or Trasha gledatelji su još jednom imali priliku vidjeti kako tržišna vrijednost ne ide uvijek ruku pod ruku s emotivnom važnošću predmeta. Iako Ilamove procjene ovoga puta nisu donijele mnogo sretnih vijesti prodavateljima, predmeti koji su se našli u studiju izazvali su smijeh, nostalgiju i vrlo maštovite ideje među trgovcima.

Emisiju je otvorio Karlo, 53-godišnjak iz Zagreba, koji je na procjenu donio bogato ukrašenu japansku vazu.

– Donio sam jedan lijepi dekorativni predmet s Dalekog istoka za koji se nadam da će djelovati doista pompozno na onoga tko će ga vidjeti – rekao je Karlo. Vaza je pripadala njegovom ocu, koji ju je dobio kao poslovni poklon od dragih prijatelja i poslovnih partnera s Dalekog istoka.

Ilam je odmah uočio i dobre i loše strane predmeta.

– Odmah mogu spomenuti da ima dva oštećenja. Kod kolekcionara keramike i porculana oštećenja mogu dosta utjecati na cijenu. Vaza je jako bogato ukrašena, definitivno je ručni rad i svaki detalj je ručno oslikan. Riječ je o japanskoj vazi, tzv. Satsuma, rađenoj u Satsuma provinciji. Nažalost, takve vaze danas nisu pretjerano skupe. Moja procjena je 350 eura – rekao je Ilam.

U sobi trgovaca ponude su se kretale od 10 do 70 eura, no Karlo nije bio zadovoljan ponuđenim iznosima te je odlučio odustati od prodaje.

– Ekipa je zaista posebna, vidi se da su stručnjaci i da razumiju o čemu se priča. Pokušali su svojim pričama dodati jedan poseban duh, ali ishod ipak nije bio onakav kakav sam očekivao – zaključio je Karlo.

Sljedeća na procjenu stigla je Martina iz Zagreba, koja je donijela vrlo star predmet s posebnom obiteljskom pričom.

– Donosim jedan veoma star predmet. Nije mali. U doba kada se počeo koristiti uglavnom je povezivao ljude, a u današnje vrijeme ih, nažalost, sve više udaljava. Koristili su ga moj djed i baka – rekla je Martina. Riječ je o starom televizoru, crno-bijelom modelu tvrtke Graetz, koji je u vrlo lijepom stanju, iako nije bilo sigurno radi li. 

– Stanje je vrlo lijepo. Ne znamo je li ispravan. Ja ću ga procijeniti na 80 eura – rekao je Ilam. Martina se nadala da će netko u sobi trgovaca prepoznati njegovu vrijednost.

– Svjesna sam da to mora biti netko tko voli stvari iz tog doba – dodala je.

Tijekom aukcije ponude su rasle od 10 do 100 eura, a televizor je na kraju prodan Tomislavu. Razlog njegove odluke bio je sve samo ne uobičajen.

– Televizor mi se najviše svidio jer sam odmah vidio svoje četiri mačke kako gledaju miševe unutra. Izvadio bih punjenje, ekran napravio od stakla i pustio pet ili šest miševa unutra. To bi bila ekstra scena – rekao je Tomislav.

Posljednji prodavatelj bio je Zoran iz Nove Gradiške, koji je donio sat koji je dobio kroz okladu s prijateljima.

– Donio sam predmet koji koristimo na svakodnevnoj bazi, a za njega me veže jedan lijepi događaj – rekao je Zoran, priznajući da o samom satu ne zna mnogo.

Ilam je odmah istaknuo njegove kvalitete.

– Na prvu mi se svidjela dimenzija, ima 42 milimetra, što kolekcionari vole. Primjećujem pozlatu s gornje strane, kućište je od nehrđajućeg čelika, pozlata je jako dobro očuvana i sat je vizualno vrlo atraktivan. Moja procjena je 350 eura – rekao je Ilam.

U sobi trgovaca ponude su rasle od 50 do 150 eura, a sat je na kraju prodan Denisu.

– Sat je savršeno očuvan, pozlata je odlična, a još bolja je priča koja stoji iza njega – rekao je Denis nakon kupnje. Zoran je bio zadovoljan ishodom.

– Nisam imao nikakva očekivanja. Ovo je dobitak u svakom slučaju – zaključio je.