
Foto: Republika.rs
Pevačica Zorana Pavić otvorila je dušu u emisiji “Premijera – Vikend specijal” i podelila svoje iskustvo o glumi.
– Kako popularno kažu:”Daske koje život znače”. Imam sreću da igram u dve divne predstave.. Uživanje je igrati te dve predtsave, dobra je atmosfera, puno anegdota, naroito kada su putovanja u pitanju. Išle smo kombijem, pa se vratile avionom – Maribor, Štutgart, Mihneh… Zanimljiv dokumentarni film bi mogao da se napravi. Stalno neke ružne situacije, loša dešavanja, a ovako se malo pobegne od ružnih događaja. Drago mi je što i na jednu i na drugu predstavu dolaze ponovo, a nekada mi to malo nadogradimo, pratimo trenatna dešavanja. Dobre energije ne manjka – rekla je ona.
“>
ST/Dragan Kadić
Pogledaj galeriju
Nedavno je nastupila u Nikšićku, a sa kolegama je trebalo da peva hitove devedesetih na koncertu koji je morao biti odložen zbog dojave o bombi. Međutim, provod je nastavljen posle nekoliko sati.
– Uradila sam obradu pesme “Šta bi bilo da sam ja”, veliki hit. u nekom našem fazonu. Lepo je zaživela u našoj verziji. Desilo mi se da krenem samo refren, a publika prihvati oberučke. Devedesete su se vratile na velika vrata, puno fantastičnih koncerata, svuda su nas dočekali… U Nikšiću smo bili, pa iako je bila lažna dojava o bombi, uneli su nam nemir. Dođeš na koncert, pa za tri sata ponovo… Hvala što su se vratili, dogodila se bomba od energije. Idemo i u Skoplje, tome se radujem. Sve moje kolege i ja se potrudimo da imamo koreografiju, svaki put drugi stajling…
Veliku pažnju privuklo je njeno svedočenje o napadu na nju.
– Ispričala sam ne da privučem pažnju, to je bila tema intervjua. Htela sam da budem korisna ljudima, da vrlo povedu računa. Drug mi je predložio jedan sprej, naročito mi žene da ga imamo, ne može da povredi napadača, ali može da ga osujeti da uradi nešto nedolično.
– Bilo je neprijatno. Nisam njanjava, ne prenemažemn se. Vratila sam se sa puta, imali predstavu, dođemo kombijem, pa svako u svoj auto i dođemo kući. Imam svoje parking mesto, on je kucao, otvorila sam, otvorila prozor i on je rekao da ga odvezem 500 metara. Ja mu kažem:” Pa, prošetaćete”, a onda je on počeo da udara u auto. Ja sam sirenu, počela su da se pale svetla, svuda ima kamera. Da sam ja izašla, da me je udario u glavu, šta tu onda više znače kamere ako te neko napravi na invalida ili povredi, pokrade?
Ovo nije jedini slučaj.
– Dogodila mi se situacija da sam izašla iz auta, bila sam u štiklama. Dok sam zaključavala takvom brzinom je prošao da mi je skinu torbu sa ramena. Tu mi se nalazilo nešto što nije moje, nešto za sestru. Tada sam verovatno glupo viknula: “Policija”, ali je to doprinelo tome da momci koji su bili na autobuskoj stanici dotrče, oni su ga stigli… – pričala je Zorana na Pinku.
BONUS VIDEO:





Dodaj komentar