Zarobljeni u vozu bez struje: Hladnoća, zagušljivost i zaključani toaleti, putnici prošli pakao u vozu za Beograd.

Oglasi – Advertisemenet

Putovanje koje je za većinu putnika trebalo biti rutinska i kratka vožnja, pretvorilo se u višesatnu agoniju bez struje, grijanja, ventilacije i osnovnih uslova za ljudsko dostojanstvo. Voz broj 2102, koji je saobraćao na relaciji Prijepolje–Beograd, zaglavio se u srijedu oko 13.30 sati u blizini Resnika, ostavljajući putnike zarobljene u vagonima više od tri sata, bez ikakvih jasnih informacija i pomoći.

Oglasi – Advertisement

Jedna od putnica opisuje da je put koji inače traje oko sat i po potrajao čak pet sati. Voz je, kako navodi, gotovo tri sata stajao nadomak Beograda, bez struje i grijanja, dok su se putnici smrzavali u hladnim i zagušljivim vagonima. Ventilacija nije radila, a vrata i prozori bili su zaključani, što je dodatno pogoršalo situaciju jer je vazduha bilo sve manje.

Prema prvim informacijama, voz se zaustavio nakon što je navodno udario u ledenicu prilikom izlaska iz tunela kod Resnika, što je izazvalo nestanak struje i potpuni kolaps sistema u kompoziciji. Iako se incident desio nedaleko od glavnog grada, pomoć je stizala sporo, a putnici su prepušteni sami sebi.

Putnica koja je u voz ušla u Valjevu oko podneva priča da se uobičajenih sat i petnaest minuta vožnje do Beograda pretvorilo u iscrpljujuće višesatno čekanje. Grijanje, kako pretpostavlja, nije radilo, dok je unutrašnjost vagona postajala sve zagušljivija. Otvorena su bila samo četiri mala prozora na samom kraju lokomotive, što je bilo daleko od dovoljnog za dugačku kompoziciju punu ljudi.

Situaciju su dodatno otežavali brojni stariji putnici, djeca i oni koji nisu imali ni sjedeće mjesto, već su satima stajali u hodnicima. Posebno potresni bili su prizori roditelja s malom djecom koji su bezuspješno pokušavali da dođu do toaleta. Naime, toaleti u vozu uopšte nisu bili u funkciji, jer je sistem za pražnjenje bio električni, a bez struje potpuno neupotrebljiv.

Putnici tvrde da tokom čitavog zastoja nisu dobijali zvanične informacije od operatera „Srbijavoza“. Jedini izvor informacija bio je kondukter, koji je i sam, kako kažu, dobijao proturječne i često netačne podatke. U više navrata im je rečeno da pomoćna lokomotiva stiže iz Zemuna, ali se to nije desilo sve do gotovo tri sata kasnije.

„Mi smo praktično obavještavali njih u kakvom smo stanju“, navodi sagovornica, dodajući da su putnici gubili strpljenje, ali i osjećaj sigurnosti. Neizvjesnost, hladnoća i nedostatak osnovnih uslova stvorili su atmosferu panike i frustracije.

Tek oko 17 sati voz je konačno stigao u Beograd. Na stanici Prokop gotovo svi putnici su napustili kompoziciju, a prizori dugih redova ispred toaleta najbolje su svjedočili kroz šta su ljudi prošli. Prema riječima putnika, vrata su mogla da se otvore samo na prednjem dijelu voza, najvjerovatnije ručno, dok je ostatak kompozicije i dalje bio bez struje. Lokomotiva koja ih je dovukla do stanice bila je vidno starija i improvizovano priključena.

Podsjećamo, zbog nestanka struje u vozu, vrata i prozori nisu mogli da se otvore, toaleti su prestali s radom, a putnici su satima bili zarobljeni u prenatrpanim i zagušljivim vagonima. Iako im je obećano da pomoć stiže brzo, ona je došla tek nakon dugog čekanja, tokom kojeg su se putnici s pravom pitali kako je moguće da se ovakva situacija desi na jednoj od najfrekventnijih željezničkih linija u zemlji.

Ovaj incident ponovo je otvorio ozbiljna pitanja o stanju željezničke infrastrukture, kriznim protokolima i odgovornosti nadležnih institucija. Putnici ne traže luksuz, već osnovnu sigurnost, informacije i humane uslove. Dok se ne uspostavi sistem koji će takve situacije spriječiti ili barem brzo i efikasno riješiti, svako putovanje vozom ostaje neizvjestan rizik.