
Ukoliko bi gost ostavio praznu čašu ili tanjir, smatralo se nepoštovanjem i znak je nedovršenih reči ili napola prekinutog odnosa. Zato je domaćin uvek pazeći da čaša bude puna, gostima redovno dolivao piće.
U pojedinim krajevima Srbije verovalo se da je bolje kasnije prosuti ostatke pića nego ostaviti praznu posudu na stolu.
Prazna čaša simbolizovala je nenajavljeni odlazak, zaborav i prekid veze ili komunikacije, prenosi portal Lepote Srbije.
Ovaj običaj posebno je bio poštovan na velikim okupljanjima, poput slava, sahrana, Badnjih večera i krštenja. Kada gost ne želi više da pije, prazna čaša se okreće ili puni do pola, kako bi se sačuvala tradicija i simbolika.
I danas se ovaj običaj može sresti u mnogim domaćinstvima širom Srbije. Narod često kaže: „Ne pije se iz čaše, već iz ruke koja ti je pružila“, što dodatno naglašava važnost pažnje i poštovanja u srpskim običajima.





Dodaj komentar