Kako je nastala ‘Space Oddity’: Pjesma koja je Davida Bowieja lansirala u glazbenu legendu

Kada je u veljači 1969. godine David Bowie snimao prvu verziju pjesme i promotivnog videa “Space Oddity”, malo je tko mogao naslutiti da će upravo ta skladba postati jedna od najvažnijih u povijesti popularne glazbe. Ipak, njegov tadašnji menadžer Kenneth Pitt već je tijekom samog snimanja shvatio da se pred njima nalazi nešto uistinu posebno. 

U svojim memoarima “Bowie: The Pitt Report”, Pitt je opisao atmosferu koja je vladala tijekom pauze za ručak. Nakon što su kamere nakratko utihnule, članovi ekipe spontano su počeli pjevušiti pjesmu i razgovarati o njezinu neobičnom glavnom junaku, astronautu Majoru Tomu. Kada je Bowie prošao pokraj njih, netko ga je uz osmijeh pozdravio riječima: “Pa gdje si, Majore Tome?” Upravo je taj trenutak Pittu potvrdio da je Bowie napisao pjesmu koja će ostaviti dubok trag.

Kasne šezdesete godine bile su obilježene fascinacijom svemirskim istraživanjima. Svijet je s nestrpljenjem iščekivao prvo slijetanje na Mjesec, a tema svemira bila je prisutna u filmovima, književnosti i glazbi. Bowie je inspiraciju pronašao u kultnom filmu “2001: Odiseja u svemiru” redatelja Stanleyja Kubricka, koji je u britanska kina stigao u svibnju 1968. godine. Glavni lik filma, astronaut dr. David Bowman, kojega je utjelovio Keir Dullea, poslužio je kao polazište za stvaranje legendarnog Majora Toma.

Bowie je kasnije priznao da ga je Kubrickovo remek-djelo potpuno očaralo. 

Foto: Yui Mok/PRESS ASSOCIATION

– Film mi je bio genijalan. Pogledao sam ga nekoliko puta i upravo mi je on pokrenuo kreativni proces iz kojeg je nastala pjesma – komentirao je Bowie u razgovoru za časopis Performing Songwriter 2003. godine. Atmosfera filma, osjećaj usamljenosti i beskraja svemira snažno su utjecali na njegovu maštu.

Menadžer je vjerovao u Bowiejev talent

Početkom veljače 1969. Bowie je u londonskom studiju Morgan Sound snimao 28-minutni promotivni film “Love You Till Tuesday”, nazvan prema jednoj od njegovih ranijih pjesama. Projekt je nastao na inicijativu njemačkog televizijskog producenta Günthera Schneidera, dok je Kenneth Pitt vjerovao kako će upravo taj film pomoći mladom glazbeniku da dopre do šire publike.

Na snimanju mu se pridružio gitarist John “Hutch” Hutchinson, s kojim je Bowie nastupao u akustičnom dvojcu Feathers. Hutchinson je kasnije otkrio kako je “Space Oddity” prvotno bila zamišljena kao duet. Dok je Bowie pjevao dionice Majora Toma, Hutchinson je izvodio glas “Ground Controla”, odnosno zemaljske kontrole leta, čime je pjesma dobila dodatnu dramatičnost.

Iako je atmosfera na setu bila kreativna, nije sve proteklo bez problema. Tijekom snimanja završne scene, u kojoj astronauta zavode dvije tajanstvene svemirske žene, Kenneth Pitt posvađao se s redateljem Malcolmom J. Thomsonom. Redatelj je želio snimiti provokativnije kadrove, dok je Pitt smatrao da bi takav pristup mogao naštetiti Bowiejevu imidžu. Nesuglasice su na kraju dovele do toga da film nikada nije bio službeno objavljen u to vrijeme. Tek 1984. godine javnost je prvi put mogla vidjeti originalnu verziju, a DVD izdanje uslijedilo je 2005.

Unatoč razočaranju zbog odgođene objave filma, Pitt nije izgubio vjeru u Bowiejev talent. Bio je uvjeren kako je mladi, tada 22-godišnji glazbenik napisao pjesmu koja će obilježiti jedno razdoblje.

Nakon toga Bowie je snimio nekoliko demo verzija “Space Oddityja” pokušavajući osigurati novi diskografski ugovor. Konačna verzija nastala je 20. lipnja 1969. pod producentskom palicom Gusa Dudgeona, koji je kasnije stekao svjetsku slavu zbog suradnje s Eltonom Johnom. Singl je objavljen 11. srpnja 1969., svega nekoliko dana prije povijesnog slijetanja Apolla 11 na Mjesec.

BBC ju je pustio tijekom slijetanja na Mjesec

U trenutku kada su Neil Armstrong i Buzz Aldrin ispisivali povijest čovječanstva, BBC je tijekom televizijskog prijenosa koristio upravo “Space Oddity” kao glazbenu podlogu. Bowie je kasnije sa smiješkom komentirao kako je bio oduševljen što je njegova pjesma emitirana, iako je smatrao da nitko tada nije obraćao posebnu pozornost na njezin tekst, koji zapravo govori o izgubljenom astronautu i osjećaju potpune izolacije.

Mnogi su godinama vjerovali da je pjesma nastala kao reakcija na misiju Apollo 11, no Bowie je uvijek naglašavao da je njezin pravi izvor inspiracije bio Kubrickov film. Lik Majora Toma kasnije je ponovno oživio u pjesmama “Ashes to Ashes”, “Hallo Spaceboy”, pa čak i u spotu za posljednji Bowiejev singl “Blackstar”, čime je astronaut postao jedan od najprepoznatljivijih likova u njegovu opusu.

Tema usamljenosti i otuđenosti bila je stalna nit Bowiejeva stvaralaštva. Sam je često isticao kako ga upravo osjećaj izolacije inspirira na pisanje pjesama. “Space Oddity” savršeno utjelovljuje tu ideju, kroz priču o astronautu koji bespomoćno lebdi svemirom Bowie je progovorio o ljudskoj samoći, udaljenosti i potrazi za vlastitim identitetom.

Više od pola stoljeća nakon objavljivanja, “Space Oddity” i dalje se smatra jednim od najvećih glazbenih remek-djela kasnih šezdesetih godina. Njezina bezvremenska atmosfera, poetski tekst i emotivna snaga nadahnuli su brojne glazbenike, među kojima su Sheryl Crow, Def Leppard, Tangerine Dream i William Shatner, koji su snimili vlastite obrade pjesme.

Posebno mjesto u njezinoj ostavštini zauzima izvedba kanadskog astronauta Chrisa Hadfielda. Tijekom misije na Međunarodnoj svemirskoj postaji 2013. godine snimio je obradu “Space Oddityja” u bestežinskom stanju, a video je ubrzo postao svjetski viralni hit. Hadfield je svoju izvedbu posvetio “geniju Davida Bowieja”, čime je simbolično spojio glazbu i istraživanje svemira, upravo onako kako je Bowie to zamislio više od četiri desetljeća ranije.