- Otac je živeo u Švajcarskoj i nije bio mnogo uključen u njeno odrastanje, dok Milica ističe da sve duguje baki i deki.
- Milica je završila fakultet, započela muzičku karijeru i odlučila da ostane u Srbiji zbog bliskosti sa bakom i dekom, uprkos očevim pokušajima da je zadrži u Švajcarskoj.
Još od njenog prvog pojavljivanja na sceni „Granda“, bilo je očigledno da će Milica Pavlović postati velika zvezda. Iako je na svom razvojnom putu nailazila na osporavanja, sve prepreke je uspešno savladala zahvaljujući bezrezervnoj podršci očevih roditelja, bake Rade i deke Vladimira, uz koje je provela detinjstvo i mladost u Bunibrodu.
Nakon razvoda njenih roditelja, Miličin otac Dragoslav se ponovo oženio i nastavio da živi u Švajcarskoj. S obzirom na to da su bili razdvojeni, on nije bio u potpunosti uključen u njeno odrastanje, vaspitanje i školovanje. Govoreći o tom periodu, pevačica je uvek jasno napominjala: da to u kakvu je ženu izrasla duguje isključivo pokojnom deki i baki.
Pitanje o njenom trenutnom odnosu sa ocem posle mnogo godina razdvojenosti često se postavljalo u javnosti. Ipak, otac i maćeha su pokazali svoju podršku tako što su prisustvovali njenom koncertu u Štark Areni, gde su zajedno sa ostalom publikom uživali u njenim hitovima i privukli pažnju svojim izdanjem.
“Sine dođi malo kod mene…”
Milica je završila i fakultet, postala je diplomirani komunikolog, a onda je dobila pesmu od Leontine “Dođi”, kada zapravo počinje i njena muzička karijera sa pojavljivanjem na radijskom festivalu.
– U tom rasulu, završavam vanredno srednju muzičku školu, to što mi je ostalo, jer me je otac nasamario i na prevaru odveo – kaže sa osmehom Milica i nastavlja:
– “Sine dođi malo kod mene…”, i onda kao “Hajde malo ostani, hajde da vidimo školu”, otac kao otac on je uradio onako kako bi verovatno svaki otac uradio. “Daj molim te dete budi pametna, nudim ti sve ovde, ja već imam stan, jako sam cenjen u firmi gde radim, imaš odmah i neki posao, imaš i školu….” Ja sam pokušala, ali prvo moje srce je treperilo za bakom i dekom, ja tu udaljenost nisam mogla da podnesem, a želela sam da imam i fakultet. Bila sam vrlo racionalna i svesna, dok ja budem savladala nemački jezik, dok se budem snašla u tom sistemu… A za dve godine sam odmah videla čim vide ono ić u vašem prezimenu, automatski vam stavljaju iks i mene je to mnogo zabolelo. Mislim da bi mnogo vremena trebalo da ja to popravim i ta nepravda bi mi stalno bila pred očima, ja se ne bih zadovoljila time, tako da sam samo došla i rekla ocu: “Ćale, hvala ti na svemu, ja znam da si ti ceo život radio onako kako si najbolje smatrao da je za mene”.




Dodaj komentar