radiobalkanfox
Mogu li biti Charlie Chaplin, pitala nas je glumica Dajana Čuljak. ‘Već smo, nažalost, imali.’ Nakon nekoliko minuta razmišljanja pitamo je: ‘A pristajete staviti brkove’. ‘Naravno. Mogu povesti i svog psića?’. U trenu se rodila ideja za naslovnicu. I Larry je morao sudjelovati. Dogovoreno – učinjeno. Zahvaljujemo i ovim putem Larryju na strpljivosti.
Od 24. srpnja glumicu sa sto lica gledamo u prvom hrvatskom Voyo Originalu ‘IQ 160’. Nakon Paule iz ‘Sjena prošlosti‘ uskočila je u cipele natprosječno inteligentne čistačice Marine, koja će igrom slučaja postati inspektorica kolegi Luki Perošu. Zabave na snimanju u Vjesniku nije nedostajalo, nitko tad nije znao da će biti zadnji koji su snimali tamo. Dva tjedna poslije požar je buknuo u sad već nekadašnjem zagrebačkom simbolu.
A dogodovštine genijalne i nepredvidive čistačice Marine Kapov, te njezine potpune suprotnosti, inspektora Ramljaka, pratite svakog petka samo na Voyo uz 1+1 ponudu. Iskoristite promotivni kod IQ160PROMO prilikom registracije na streaming platformu Voyo te uz mjesec dana kupljene pretplate, drugi mjesec dobivate na dar! Za više informacija pišite na [email protected].
Nakon Paule u ‘Sjenama prošlosti’ pred gledatelje stižete kao Marina u prvom hrvatskom Voyo Originalu ‘IQ 160’. Što vas je kod tog lika osvojilo već na prvu?
Osvojila me njezina brzina, pamet, smisao za humor i u teškim situacijama. Marina je totalna suprotnost od Paule i upravo zato sam bila sretna da ću uskočiti u njezine cipele. Fizički su različite, Marina je u sto boja i uzoraka, što me jako veselilo jer stekneš krivi dojam kad je vidiš na prvu. Čim progovori, već je druga priča. Isto tako, to što Marina ima troje djece, a jedno od njih je beba, isto me razveselilo jer me zanimalo kako ću se tu uklopiti. Na kraju je bilo baš lijepo, Živa je preslatka djevojčica (beba), a Jan i Glorija koji su igrali njezina brata i sestru su super, odmah smo se sprijateljili i kreveljili u pauzama na setu. Zaista jedna skroz druga energija nego Paula. Jedva sam čekala izgovarati sve sarkastične i pametne rečenice koje Marina ima, biti veseli kaos.
Hrvatska je to adaptacija francuskog hita ‘HPI’, koji je osvojio gledatelje diljem Europe. Jeste li tijekom priprema gledali original ili ste željeli pronaći svoju Marinu?
Pogledala sam prve dvije epizode, čisto da mi bude jasnije o čemu se tu radi, ali nisam išla za tim da kopiram nečiji rad. Dapače, uvijek je zanimljivo gledati što je neki glumac/glumica donio novo u projekt. Francuski je jako zanimljiv jezik, dinamičan, što doprinosi cijelom tempu serije. Glavni glumci su odlični, baš sam se smijala kad sam gledala i jedva čekala da vidim kako će to izgledati u hrvatskoj verziji.
24sata Zagreb: Glumica Dajana Culjak |
Čistačica Marina je žena koja ima iznimno visok IQ, razmišlja drukčije od ljudi oko sebe, govori ono što misli i probleme rješava na svoj način. Koji vam je dio njezina karaktera bilo najteže uhvatiti a da ostane životna i bliska gledateljima?
Brzina govora je bila nešto što sam htjela odraditi što je bolje moguće u smislu artikulacije, da se sve razumije što sam rekla, a opet da je dinamično, s notama sarkazma, ne na jednom tonu jer postoji opasnost da već nakon trećeg mini monologa na istu foru postane predvidljiva i dosadna. Isto tako, s obzirom na to da joj mozak radi sto na sat, a ima situaciju da radi na policijskom slučaju i usput sprema djecu u školu ili ide s njima u kupovinu, priprema doručak – pazila sam da ne ispadne gruba ili hladna prema djeci samo zato što je konkretna i brza. Trudila sam se da zadržim taj dio topline za njih, ali to nije bilo tako teško jer su klinci fantastični i bilo je lijepo i lako surađivati s njima. Brzo su pohvatali kako to na snimanju ide i lijepo smo se dogovarali kako ćemo snimiti scene a da svima odgovara.
Niste gradili lik samo iz scenarija nego i iz vlastitih iskustava, uspomena iz djetinjstva te ljudi koji vas okružuju. Što je iz stvarnog života najviše završilo u tom liku?
Ne mogu sad točno reći što je najviše utjecalo na lik iz privatnog života, to je kolaž svih mojih iskustava s vlastitom majkom i prijateljicama, kolegicama i njihovim pričama. Isto tako i filmovi i serije koje sam gledala pa od svega toga uzmeš ono što ti treba i odgovara liku. Dio toga što doneseš se dogodi i na samom setu, u suigri s kolegama koji ti nude puno toga pa mi padnu na pamet neke nove reakcije.
24sata Zagreb: Glumica Dajana Culjak |
Snimanje jedne serije traje mjesecima i ekipa praktički postane druga obitelj. Kako je izgledao vaš uobičajeni dan na setu ‘IQ 160’, od dolaska na šminku u rano jutro do posljednje snimljene scene?
Tako je, postanemo jedna mala obitelj. Od ranog jutra bi bila glazba dok smo na šminkanju i frizuri. Ako mi je loše počeo dan pa se izjadam, ekipa se pobrine da to dugo ne traje i pri tome mislim na sve sektore, ne samo glumce/ice. Lijepo je biti okružen ljudima koji osjećaju jedni druge u onom pravom ljudskom smislu. Svi smo u jednom trenutku bili sarkastična Marina koja se naruga problemu u facu. Puno zafrkancije na setu, puno dobrih ideja, puno kvalitetnog rada i debelih živaca (smijeh). Zna biti svakakvih situacija, pogotovo kad se snima na terenu, vremenski uvjeti i tako dalje. Potrebno je puno strpljenja sa svih strana da bismo kvalitetno odradili snimanje.
Prvi ste put surađivali s Lukom Perošem. Kako je bilo raditi s njim i po čemu ćete tu suradnju najviše pamtiti?
Upoznali smo se na audiciji za ovaj projekt. Nije nam dugo trebalo da postanemo ‘bestići’ (smijeh). Pred nama je bila hrpa posla i bili smo jedno drugom bezuvjetna podrška. Pjevali smo u pauzama, rugali se jedno drugom, mislim da je to doprinijelo da ostvarimo tu kemiju koji Marina i inspektor Tomislav moraju imati. Tražila sam ga savjete za neke scene i bez srama i zadrške mogla računati na njega da će mi iskreno reći što misli. Baš je bio gušt glumiti s njim. Lijepo smo se dogovarali oko scena kako ćemo i što odraditi, a usput smo nudili hrpu ideja za neke detalje u scenama. Zadnji dan snimanja smo bili tužnjikavi jer smo baš dobro surađivali i sprijateljili se s cijelom ekipom na setu.
24sata Zagreb: Glumica Dajana Culjak |
Akademiju ste upisali iz prvog pokušaja. Po čemu danas najviše pamtite studentske dane i postoji li nešto što vam i danas nedostaje iz tog razdoblja?
Nedostaje mi jedna vrsta bezbrižnosti koju imaš kad si u ranim dvadesetima. Akademiju pamtim po puno dobrih i lijepih stvari, imala sam super ljude na godini koji su mi bili zagrebačka obitelj. Tamo sam se oslobađala srama, usavršavala govor, trenirala tijelo da je spremno za razne uloge, učiš o posturi, suigri s partnerom, kako biti prisutan u svakom trenutku. Sve to kasnije koristiš u poslu i uvijek bude nešto novo da se nauči. To su nam govorili – trening i učenje nikad ne prestaju, tek kad izađete s fakulteta, kreće. U svibnju smo imali premijeru u Kunst teatru, predstava ‘Mali ljudi malo lažu’ koju je režirao i napisao tekst Pavle Vrkljan, moj kolega s godine, a Matija Čigir (isto kolega s godine) igra mi brata. Treći brat je Bernard Tomić, koji je nešto mlađi. Lijepo mi je bilo surađivati s njima pa vas pozivam da dođete na jesen pogledati. To nam je prva suradnja otkad smo završili Akademiju i baš mi je milo oko srca kad radim sa svojim ljudima.
Mnogi glumci kažu da ih Akademija nauči glumi, ali ne i kako živjeti od nje. Je li i kod vas bilo tako i kako pamtite prve mjesece nakon završetka studija?
Posao profesora/ica na Akademiji je da nas nauče svemu onom što će nam kao glumcima/icama biti potrebno što u privatnom životu, što na daskama koje život znače, a i pred kamerama. Nitko ti ne može sa sigurnošću reći kakav će biti tvoj put nakon što završi cijela ta priča studiranja. Život je okrutan i ponekad je potrebna i doza sreće. Mi s fakulteta izlazimo s novom sviješću samih sebe, svojih prednosti i mana. Trudimo se biti što raznovrsniji u smislu onoga što kao glumci nudimo (komedija, tragedija, pjevanje, ples), a onda je na tome nekom koji nas bira za glumačku podjelu u predstavi, seriji ili reklami da prepozna ono nešto što mu je baš potrebno za taj projekt. Sve je to jedna igra, sigurno da bude i nepravde, kao i u sportu i bilo kojem drugom poslu, ali nastavljaš se truditi i vjeruješ u sebe. Sjećam se da sam bila u strahu kad sam završila fakultet i malo žalila što je gotovo, kao da opet odlazim od roditelja u drugi grad, drugo okruženje. Pripremali su nas na fakultetu i na situacije kad ništa ne radiš, nisi u ansamblu, nitko te ne zove za neki projekt i koliko je važno u tim trenucima ostati jak i trenirati i dalje. Čitati, baviti se tijelom, glasom kako bi ostao u najboljoj formi. U tom smislu ovaj posao može biti okrutan – može ti se dogoditi da napraviš super predstavu ili snimiš nešto, a onda duga pauza u kojoj se ne događa ništa. A onda opet, situacije u kojoj te u isto vrijeme zovu za dva projekta, oba ti se sviđaju, pa ti biraj.
24sata Zagreb: Glumica Dajana Culjak |
Glumili ste u ZKM-u, Teatru Exit, Histrionima i godinama ste članica ansambla Komedije. Kako danas gledate na taj kazališni put?
Zahvalna sam i sretna da sam sve te pozornice prošla. Puno dobrih ljudi, kvalitetnih savjeta, zagrljaja, smijeha i uživanja u suigri. Mislim da sam puno toga naučila i ponijela sa sobom dalje. Svaki novi kolega/ica, redatelj/ica ti donose nešto novo i drukčije sa sobom i ostave svoj trag. Nakon svakog novog iskustva si malo drukčija nego što si bio. Komedija je već dugo moje matično kazalište i tu sam doma, slobodna igrati se na sceni, istraživati svoje mogućnosti i veseliti se s publikom. Najavljeno je da će obnova kazališta biti završena ove jeseni, jedva čekam ponovno stati na scenu. Jako mi nedostaje.
Na pozornici nema popravnog ni ponavljanja scene. Postoji li predstava nakon koje ste prvi put osjetili da ste kao glumica napravili veliki korak naprijed?
Nemam konkretnu predstavu kao odgovor, mislim da me svaka pomalo izgrađivala i samo sam slagala taj kolaž u sebi i bivala svjesnija s koliko toga raspolažem a koliko toga mi je još potrebno da bih rasla. Taj proces i dalje traje, on je vječan.
24sata Zagreb: Glumica Dajana Culjak |
Postoji li i danas, prije izlaska na pozornicu ili prvog dana snimanja, ona pozitivna trema ili ste s godinama naučili više vjerovati sebi?
Uvijek postoji pozitivna trema jer mi je stalo do posla, kolegica i kolega, drage publike koja nas prati i zbog koje to radimo. Super mi je taj nalet adrenalina kad misliš da ćeš poletjeti.
Iza vas su uloge u komedijama i dramama, u klasicima i suvremenim komadima. U kojim se ulogama danas najviše pronalazite i postoji li žanr kojem se uvijek posebno veselite?
Nemam nekih favorita, volim se okušati u svemu. Volim da je šareno, da se ne navikavam na iste ili slične procese, da je aktivno. Imam jako puno energije i jedino mi je bitno da radim, a sad bila to klasika ili nešto suvremeno, bitno da je kvalitetno i onda nema problema.
24sata Zagreb: Glumica Dajana Culjak |
Osim kazališta, filma i televizije, godinama posuđujete glas i animiranim likovima. Koliko je sinkronizacija drukčija od rada pred kamerom ili na pozornici i što vas u tom procesu najviše veseli?
Sinkronizacija je super, dođeš u pidžami u studio i igraš se s glasom. Ljudi ne vide tvoje lice ni tijelo, ali jedno i drugo itekako sudjeluju pri stvaranju lika. Jako mi je zanimljivo kad glumim da trčim, skačem, smijem se, pjevam, u svemu tome sudjeluju i ruke, i noge, i mimika lica, sve to da bismo dobili taj dojam koji nam treba. Obožavam sinkronizirati!
Dobitnica ste Nagrade hrvatskoga glumišta, ali i drugih važnih kazališnih priznanja. Promijene li takve nagrade nešto u glumcu ili se već idućeg dana ponovno vraćate na probe kao da se ništa nije dogodilo?
Nagrade ti daju polet, podsjetnik da se nastaviš truditi, veselje jer si baš ti prepoznat i nagrađen za svoj trud ove godine. Lijepo je to, ali i bez toga, ako voliš ovaj posao i imaš prilike igrati razne zanimljive likove i veseliti se s kolegama iz podjele, život je lijep.
Postoji li lik koji vam je godinama na popisu želja i za koji se nadate da ćete ga jednom imati priliku odigrati? Što vas toliko privlači baš toj ulozi?
Voljela bih uskočiti u cipele Velme Kelly iz mjuzikla ‘Chicago’. Catherine Zeta Jones me oduševila u toj ulozi. Inače volim plesati i pjevati i to bi mi bio takav gušt!
Kad vam stigne novi scenarij, na što prvo obraćate pažnju, lik, priču, redatelja ili ekipu s kojom ćete raditi?
Obraćam pažnju na sve navedeno. Točna glumačka podjela je ključna da bi cijela stvar funkcionirala. Redatelj/ica kao vođa i ‘mastermind’ cijele stvari isto tako. Kad se sve poklopi, to je predivno iskustvo.
Za naslovnicu Cafea ‘uskočili’ ste u cipele Charlieja Chaplina. Bio je majstor neverbalne glume i emocije je prenosio bez riječi. Koliko je vama kao glumici izazovno ispričati priču samo pogledom, pokretom i izrazom lica?
To je jedan jako lijep izazov. Na ljudskom licu se vidi sve – i ushićenost, i tuga, i strah. Oči su ogledalo naše nutrine i mogu u gledatelju pobuditi razna osjećanja. To je unutarnja teretana da budeš majstor u tome a da opet izgleda lako i protočno. Volim takve stvari i uživam u njima, to je na kraju krajeva ono čime se bavim i što sam trenirala pet godina na fakultetu pa nastavila trenirati u kazalištu i studiju.
Na snimanje ste poveli i svog četveronožnog prijatelja, koji je već tri godine dio vašeg života. Kako je počela vaša zajednička priča i postoji li neka njegova navika ili zgoda koja vas uvijek iznova nasmije?
Larry, koji je dobio ime po Larryju Davidu, tvorcu ‘Seinfelda’ i ‘Curb Your Enthusiasm’, energetska je bomba! Psi su velika radost i bezuvjetna ljubav. Meni je on sav smiješan, kad stoji na zadnjim nogama dok žica keksić, kad glumi da je opasan pa laje i gleda me ispod oka dok reži i zove na igru. Inače je jako nježan i lako se sprijateljuje s drugim psima. Zezaju me prijatelji da sam si nabavila sebe u obliku pudla.
24sata Zagreb: Glumica Dajana Culjak |
Djetinjstvo ste proveli u Pleternici. Kakva je bila mala Dajana kad bi završila škola i počelo vrijeme za igru? Jeste li bili mirno dijete ili ste već tad voljeli zabavljati druge i smišljati svoje male predstave?
Bila sam tiha i povučena, uvijek sam voljela knjige i znala bih čitati po tri sata, što je mom mlađem bratu bilo neshvatljivo (smijeh). Doma smo odgajani da se slobodno izražavamo kroz pjesmu i ples pa je tako došlo i kroz imitacije likova iz filmova i do glume. Kako sam rasla, tako sam se sve više oslobađala i potiskivala sram. Počela sam se više zafrkavati i ne shvaćati sve jako osobno te gledati na život kao igru s puno mogućnosti. Prijateljski krug mi je jako bitan tako da je to bio ključan faktor u cijeloj priči, gdje sam naišla na odobravanje i podršku.
S mlađim ste bratom povezani još od djetinjstva. Kakav je bio vaš odnos dok ste odrastali i postoji li neka zgoda koju i danas rado prepričavate kad se okupite kao obitelj?
David je tri godine mlađi od mene i dok nije krenuo u srednju školu, često smo se znali sukobljavati jer smo različiti karakteri. Ja sam bila premirna, a on hiperaktivan. Onda smo se u tom nekom trenutku promijenili i postali sličniji. Otkrivali smo zajedno bendove, filmove, a kasnije kad je upisao Kineziološki fakultet, bili smo cimeri. To ću pamtiti kao lijep period gdje sam od njega puno toga naučila u vezi sporta i ljudskog tijela, a i bolje smo se povezali. Oboje smo zafrkantske naravi i volimo se smijati, a dok smo živjeli skupa, neki su me ljudi pitali jesmo li blizanci zbog načina na koji komuniciramo i kako smo bliski. U svibnju je David postao otac malog dječaka, tako da sam sad tetka Dajana i to je nešto najljepše.
Rekli ste da vas opuštaju priroda, kuhanje i pilates. Kad se zaredaju snimanja, probe i užurbani dani, što vam najviše pomaže da usporite i opet pronađete svoj mir?
Nekad mi je dovoljno sjesti kratko na kavu s dragom osobom i dobro se nasmijati i već sam se odmorila. Nekad je to šetnja s Larryjem po parku. Razgovor s roditeljima da se malo izjadam. Druženje s bratom. Male svakodnevne stvari koje čovjeka hrane, to je dovoljno.
24sata Zagreb: Glumica Dajana Culjak |
Kakvo vas ljeto čeka? Hoće li biti više posla ili ćete uspjeti pronaći vrijeme za odmor?
Ovo ljeto je za odmaranje i druženje s dragim ljudima. Sretna sam da je tako jer mi je to trebalo. Taman da sam do jeseni spremna za nove pobjede.
Kad pogledate nekoliko godina unaprijed, što biste najviše voljeli ostvariti i zašto vam je upravo to važno?
Voljela bih biti malo discipliniranija oko nekih stvari. Htjela bih da se za nekoliko godina okrenem unatrag i kažem ‘Vidiš da možeš’ i budem ponosna na sebe.
24sata Zagreb: Glumica Dajana Culjak |
Dodaj komentar