radiobalkanfox
Oglasi – Advertisemenet
Sa 18 godina govorili su joj da je samo dobila na težini: Godinama niko nije vidio da joj srce ozbiljno slabi, a onda je spasila vlastitu sestru
Oglasi – Advertisement
Kada je Megan Kaverman sa samo 18 godina počela naglo da dobija na težini i da ostaje bez daha, duboko u sebi osjećala je da se sa njenim tijelom događa nešto što nije normalno. Bila je mlada, tek na pragu odraslog života, i nije mogla da razumije zašto joj svakodnevne aktivnosti odjednom postaju teške.
Tražila je odgovore. Odlazila je ljekarima, govorila im kako se osjeća i pokušavala objasniti da nešto nije u redu. Međutim, odgovora nije bilo.
Godine su prolazile, a simptomi su ostajali.
Umor, otežano disanje, vrtoglavica i oticanje nogu mogu biti znakovi brojnih zdravstvenih problema, zbog čega ih je ponekad teško odmah povezati sa rijetkom bolešću. Kod Megan je upravo to dovelo do dugog puta do dijagnoze.
Umjesto odgovora, često je dobijala objašnjenja koja nisu rješavala njen problem. Njena tjelesna težina postala je nešto na šta su se pojedini ljekari fokusirali, dok su se ozbiljniji simptomi ostavljali po strani.
Jedan ljekar joj je, prema njenom svjedočenju, čak savjetovao da jede manje pice.
Povišene vrijednosti krvnog pritiska pripisivane su nervozi, a ni brojni odlasci u hitnu pomoć nisu odmah doveli do objašnjenja zbog čega se mlada djevojka sve teže kreće i diše.
Megan je kasnije ispričala da je imala osjećaj kao da ljekari njene tegobe jednostavno sklanjaju u stranu jer su smatrali da je premlada da bi imala ozbiljan problem sa srcem.
A upravo je njeno srce bilo u središtu svega.
Sa 25 godina njeno stanje počelo je dramatično da se pogoršava. Ono što je nekada bio samo neobjašnjiv umor postalo je nešto što joj je određivalo svakodnevni život. Najobičnije aktivnosti počele su da predstavljaju napor. Disanje je postajalo sve teže, a tijelo joj je slalo sve više upozorenja.
Ipak, pravi odgovor još nije imala.
Godine 2016, kada je imala 27 godina, ponovo je završila u hitnoj pomoći. Ovoga puta situacija je bila drugačija. Pregledi su pokazali znakove srčane slabosti.
Megan više nije željela da ode iz bolnice bez odgovora.
Nakon detaljnih ispitivanja ljekari su konačno otkrili ono što je godinama pokušavala da sazna. Dijagnostikovana joj je nasljedna plućna arterijska hipertenzija, rijetka i ozbiljna bolest koja može snažno opteretiti srce.
Za Megan je ta dijagnoza bila zastrašujuća. Nakon godina u kojima je osjećala da joj niko ne vjeruje i da nema objašnjenja za ono što joj se događa, konačno je znala ime bolesti protiv koje se bori.
Istovremeno, ta spoznaja bila je i početak njenog novog života.
Dan kada je konačno saznala šta joj je, počela je nazivati svojim „ponovnim rođenjem“.
Liječenje je nastavila u Cleveland Clinic, gdje je dobila odgovarajuću terapiju. Postepeno je uspjela vratiti dio svakodnevnog života koji joj je bolest oduzela.
Ali priča tu nije završila.
Dvije godine nakon što je dobila svoju dijagnozu, Megan je primijetila nešto što će potpuno promijeniti život njene starije sestre Katie Gushing.
Kejti je nedavno postala majka i činilo se da bi pred njom trebalo da bude jedan od najljepših perioda života. Međutim, počela je primjećivati simptome koji su Megan bili bolno poznati.
Teško je disala dok je obavljala kućne poslove. Stepenice su joj postajale problem. Noge su počele da otiču, a jednom prilikom vid joj se nakratko potpuno zamutio.
Za nekoga ko nije znao Meganinu priču, ti simptomi možda nisu odmah izgledali kao znak iste bolesti.
Ali Megan je znala.
Znala je jer je godinama živjela sa istim upozorenjima svog tijela.
Kejti je otišla ljekarima, a oni nisu pronašli krvni ugrušak koji bi objasnio njene tegobe. Tada je Megan uradila ono što je možda bilo najvažnije u cijeloj ovoj priči.
Posavjetovala je sestru da ljekarima spomene plućnu hipertenziju.
Nije to bio običan savjet. Bio je to savjet žene koja je prepoznala vlastitu patnju u simptomima svoje sestre.
Kejti je prošla dodatna ispitivanja, slična onima kroz koja je ranije prošla Megan.
A rezultat je bio zastrašujuće poznat.
I Kejti je dobila istu dijagnozu.
Dvije sestre, ista rijetka bolest, isti simptomi i jedna nevjerovatna činjenica – Meganino dugogodišnje iskustvo moglo je pomoći da se bolest kod Kejti otkrije mnogo ranije.
Kejti je kasnije rekla da možda ne bi bila danas tu da njena sestra nije prošla kroz sve ono što je prošla.
„Da ona nije prošla kroz pakao da bi otkrila od čega boluje, ko zna da li bih danas bila ovdje“, rekla je Kejti.
U toj rečenici možda se najbolje vidi cijela težina Meganine priče.
Godinama je pokušavala da dobije odgovor za sebe. Godinama je živjela sa simptomima koje niko nije uspijevao povezati. Godinama je slušala objašnjenja koja nisu davala smisao onome što je osjećala.
A onda je upravo to bolno iskustvo pomoglo da prepozna opasnost kod osobe koju najviše voli.
Njena bolest tako je, paradoksalno, postala razlog zbog kojeg je mogla pomoći sestri.
Plućna arterijska hipertenzija nije isto što i uobičajeni visoki krvni pritisak koji se mjeri aparatom na nadlaktici. Kod plućne arterijske hipertenzije problem se nalazi u krvnim sudovima koji vode krv kroz pluća.
Kod ove bolesti male arterije u plućima mogu postati sužene, a njihovi zidovi zadebljani. Krv tada teže prolazi kroz plućnu cirkulaciju, zbog čega desna strana srca mora raditi mnogo snažnije kako bi potisnula krv kroz pluća.
Dugotrajno opterećenje može dovesti do slabljenja desne strane srca i razvoja srčane slabosti.
Zbog toga simptome poput neobjašnjivog nedostatka daha, izrazitog umora, vrtoglavice ili oticanja nogu ne treba automatski pripisivati manjku kondicije, stresu ili tjelesnoj težini, naročito kada su uporni, pogoršavaju se ili značajno mijenjaju svakodnevni život.
Meganina priča upravo zbog toga ima posebnu težinu. Ona nije samo priča o rijetkoj bolesti. To je priča o mladoj ženi koja je godinama pokušavala da bude saslušana, o osjećaju nemoći kada ne znate šta se događa sa vašim tijelom i o trenutku kada je konačno dobila odgovor.
Ali iz svega toga nastala je i jedna nevjerovatna životna povezanost.
Ono što je Megan godinama boljelo postalo je iskustvo koje je moglo pomoći njenoj sestri.
Dok je jedna sestra godinama čekala svoju dijagnozu, druga je zahvaljujući njenom iskustvu dobila priliku da svoju bolest prepozna ranije.
Njihova priča zato nosi i jednu bolnu, ali snažnu poruku: ponekad čovjek tek nakon najtežih trenutaka shvati koliko njegovo iskustvo može značiti drugoj osobi.
Megan je sa 18 godina samo željela da neko povjeruje da s njom nešto nije u redu.
Godinama kasnije, upravo je ona bila osoba koja je prepoznala ono što drugi nisu.
I možda je najtužniji dio ove priče upravo činjenica da je do odgovora za sebe morala čekati godinama, ali je najljepši dio to što je, kada je prepoznala iste znakove kod svoje sestre, znala šta treba učiniti.
Jedna sestra je prošla kroz „pakao“ da bi saznala istinu.
Druga je, zahvaljujući njenom iskustvu, možda dobila priliku da ne prolazi kroz isti pakao.
I upravo zato Meganina priča ostaje mnogo više od priče o jednoj rijetkoj bolesti – ona je priča o upornosti, sestrinskoj ljubavi i činjenici da ponekad iskustvo koje nas je najviše povrijedilo može jednog dana spasiti nekoga koga volimo.
Svijet je pun iznenađenja – od neobičnih svakodnevnih situacija do nesvakidašnjih priča koje nas ostave bez riječi. Ako volite ovakve teme koje vas natjeraju da zastanete i razmislite, ne propustite ostale članke u našoj kategoriji Zanimljivosti. Svakog dana vas čeka nešto novo i neočekivano!
Dodaj komentar